Zašto je naše gospodarstvo u problemima? Kako tako mnogo ljudi može istovremeno biti u tako velikom dugu? Nije li čudno da bez obzira koliko mnogo netko radi i usprkos svekolikog napretka u društvu, da najveći dio marljivih građana ne može izbjeći teret stalnog duga?
JESTE LI SE IKADA ZAPITALI?
Zašto je naše gospodarstvo u problemima? Kako toliko mnogo ljudi može istodobno biti u toliko velikom dugu? Nije li čudno da bez obzira na to koliko mnogo netko radi i unatoč svekolikom napretku u društvu, najveći dio marljivih građana ne može izbjeći teret stalnog duga?
Zašto toliko mnogo kućanstava mora posegnuti za kreditnim karticama kako bi pokrili troškove? Zašto je sada potrebno da oba bračna druga rade kako bi osigurali izdržavanje obitelji, a prije je za to trebao raditi samo jedan? Zašto je propalo toliko mnogo umirovljeničkih ušteđevina? Zašto cijene uporno rastu?
Znate li da približno jedna trećina poreza na dohodak odlazi na plaćanje federalnog duga? (Nacionalni dug je trenutno 17 bilijuna1 američkih dolara ili 170 000 američkih dolara po kućanstvu.) Razmislite o tome! Svaki peni koji ste uplatili kroz porez na dohodak od 1. siječnja do 1. travnja u tekućoj godini potrošen je za plaćanje kamata na federalni dug, a dobar dio od toga odlazi stranim bankarskim kućama. I nemojmo još zaboraviti vladine nepokrivene buduće obveze koje se procjenjuju na 75 bilijuna američkih dolara, što je dodatnih 750 000 američkih dolara po domaćinstvu.
Ako ovim velikim iznosima dodamo 11 bilijuna američkih dolara ukupnog potrošačkog duga (hipoteke, kredite za automobile, dugove napravljene preko kreditnih kartica i tako dalje), studentske dugove, dugove saveznih država okruga i gradova, dugove velikih i malih poduzeća, onda ćemo vidjeti da ukupni iznos ovih dugovanja uvelike nadmašuje količinu novca koja je u opticaju.
Sada se postavlja pitanje kako otplatiti ovaj astronomski dug? Ako još ne znate, odgovor je da je to nemoguće. Jedini način da društvo otplaćuje samo kamate na ovako veliki dug jest da se stalno ubrizgavaju novi dugovi u postojeći sustav.
Na kraju, povrh svih federalnih, državnih (saveznih), lokalnih poreza i poreza na gorivo, što je 30 – 40 % vašeg ukupnog dohotka, plus osobni dužnički teret u iznosu od 25 – 50 %, svemu ovom treba dodati još jednu stvar, a to je inflacija ili troškovi života. Što su to zapravo troškovi života? Što čini te troškove? Zašto svake godine za dolar možemo kupiti sve manje i manje, dok plaće ostaju nepromijenjene?
Dogodi li vam se da navečer ne možete zaspati jer vas salijeću crne misli o dugovima koje treba otplatiti i o sve većim cijenama? Koliko je moždanih i srčanih udara i samoubojstava prouzročeno svake godine zbog financijskih problema? Možda je novac i dugovanje uzrok vašem alkoholizmu ili depresiji. Osim toga, dugovi mogu biti osnovni uzrok vašeg razvoda ili razvoda nekoga od vaših poznanika.
U dubini duše znate da nešto nije u redu s ovom zemljom, ali nemate potrebnu „ekonomsku naobrazbu“ da biste to razumjeli. Sve vam to izgleda previše složeno da biste se pozabavili problemom i tako nastavljate i dalje naporno raditi kako biste otplatili kamate i poreze dok vaša valuta stalno gubi kupovnu moć. Na ovaj način prepuštate problem „ekspertima“ s Wall Streeta i političarima da se umjesto vas pozabave problemom.
Ali sve je to u osnovi veoma jednostavno. To je toliko jednostavno da to može razumjeti i nestručnjak kada se stvar pojednostavi.
Pa, kako ste postali robovi koji nose teret duga, poreza i inflacije? Sada ću vas upoznati s mojom malom tajnom i bit će začuđeni kako je to lako razumjeti.
Moje ime je Mortimer Moneybags III. i ovo je istinita priča kako sam porobio i doveo do bankrota moj grad Tomatoville, (Grad rajčica) SAD.
POZORNICA
Jedne večeri Bill, Frank, John i Mike došli su kod mene na prijateljsku partiju pokera. Svi su oni uspješni poljoprivrednici koji proizvode rajčice. Zapravo, rajčica služi kao novac u Tomatovillu, SAD.
Prije početka dogovorili smo se da svaki od nas ulazi u igru s deset rajčica. To je trebao biti iznos kapitala koji smo spremni riskirati, ukupno 50 rajčica, što je ekvivalent bruto domaćem proizvodu našeg grada (BDP).
Odmah poslije početka partije shvatio sam da je neprikladno fizički rukovati s plodovima rajčica pa sam predložio igračima da umjesto njih koristimo papirne novčanice. Budući da sam diplomirao na Harvardu, svi su se složili da ja preuzmem ulogu Središnje banke.
Mi smo stavili naše rajčice na sredinu stola i ja sam ispisao 50 papirnih novčanica koje su imale na naličju lik osnivača našeg grada i koje su predstavljale ukupno 50 rajčica, a to znači 10 novčanica po svakom igraču. Dakle, svaka novčanica predstavlja jednu rajčicu, jednostavnije da ne može biti. U praksi takav novac nazivamo čvrsta valuta ili valuta sa zlatnim pokrićem.
Tijekom igre imao sam jednu prednost moji suigrači nisu opazili. Svakih 30 minuta ispričavao sam se što napuštam igru jer moram ići u kupaonicu (U praksi to odgovara sastancima FED-a)2. Za to vrijeme ja sam kriomice ulazio u moju spavaću sobu i tiskao još novčanica. (fiat money)3
MAĐIONIČAR STVARA NOVAC IZ NIŠTA
Tako sam ja nakon povratka ubacivao sve veće količine novca (likvidnost) u igru (gospodarstvo), tako da je oko pola noći izvornih 50 novčanica poraslo na 500. Pokeraška sreća bila je promjenjiva, ali oko pola noći svih pet igrača, koji su počeli igru s 10 novčanica sada je imalo po 100 novčanica. I kao što možete očekivati, zahvaljujući novostečenom „bogatstvu“, visina naših uloga porasla je upravo srazmjerno povećanju tomato novčanica.4 (inflacija)
Ali zapamtite da je 50 rajčica, koje predstavljaju realnu vrijednost u igri (BDP), ostala nepromijenjena.
Budući da smo se tako „obogatili“ tijekom igre, predložio sam da napravimo stanku, zadržimo stečeno bogatstvo i nastavimo igrati idući mjesec.
„Prijatelji, predlažem da u međuvremenu potrošite dio stečenog novca, a ostatak sačuvate za ulaganje tijekom iduće partije sljedećeg mjeseca. Kažite trgovcima da i dalje iza svake tomato novčanice stoji po jedna rajčica na našem stolu i oni će ih prihvaćati nesvjesni da to više nije tako.“
Mike je odmah prihvatio moj prijedlog: „Izvrsna ideja Mortimer! Papir je zaista prikladniji za trgovinu nego plodovi rajčice.“
Tako su se svi pokeraši složili da prekinu igru i nastave idući mjesec. Prije nego što su otišli, obavijestio sam ih da namjeravam sutra izdvojiti 20 novčanica od ukupno 100 za kupovinu umaka od rajčica. Tako sam kupio 20 rajčica uz nominalnu vrijednost 1 novčanica jednako 1 rajčica. Na taj sam način podvostručio moju početnu „investiciju“ i stekao dobit. Ostalo mi je još 80 papirnih novčanica za nastavak partije sljedećeg mjeseca. Sada je na stolu ostalo samo 30 rajčica na raspolaganju za ostalu četvoricu igrača.
Očekivao sam da moji prijatelji ne namjeravaju kupovati neku robu tomato novčanicama, nego će upotrijebiti njihovu „dobit“ kao ulog u nastavku igre jer su dobici bili tako visoki. Svi su imali po 100 tomato novčanica i bili su uvjereni da je njihovih početnih 10 rajčica donijelo tijekom igre dobit od 10 : 1.5
IDEMO U KUPOVINU
Kada su pokeraši objasnili gradskim trgovcima da tomato novčanice predstavljaju stvarne rajčice koje su pohranjene u mojoj kući, oni su ih sa zadovoljstvom prihvatili kao da je to doista tako. Tijekom idućeg mjeseca igrači su potrošili mnogo svog novca i uzeli različite kredite.
Tako je Bill kupio svojoj suprugi sportski auto uz polog od 25 tomato novčanica, a ostatak cijene pokriva kreditom (proizvođači automobila prosperiraju).
Frank uzima mali kredit za otvaranje restorana, što je bila njegova davna želja (stvaranje novih radnih mjesta).
John je uložio 50 tomato novčanica i uzeo hipotekarni zajam za izgradnju nove kuće.6
Mike troši 40 tomato novčanica i nastavlja kupovati i zaduživati se preko kreditne kartice.7
Lokalni bankarski menadžer također je uvjeren da novac koji imaju klijenti ima realnu vrijednost i da se ne upušta u rizično poslovanje kada posuđuje novac štediša uspješnim pokerašima.8
Nakon toga bankar prodaje dio kredita investitorima. Zaslijepljeni pohlepom i nesvjesni cjelovite slike, menadžeri vjeruju da su ti krediti dobra investicija za njihove klijente.9
Sada nisu samo četiri igrača uvjerena da im stvari idu dobro, nego su to i poslovni ljudi, koji prodaju više robe bogatim pokerašima, također uvjereni da imaju sve više rajčica! I oni isto tako povećavaju osobnu potrošnju i kredite.
I dok se novi „prosperitet“ širio gradom, cijene proizvoda i usluga također su počele rasti – točno onoliko koliko su se povećali ulozi na pokeraškom stolu i doslovno iz istog razloga.
Tako se dogodilo da su svi mislili da postaju bogatiji ne znajući da je njihovo novostečeno „bogatstvo“ prividno i privremeno.
Što se mene tiče, ja samo zadovoljno trljam ruke i smiješno mi je gledati koliko su ovi ljudi glupi.
Za sada gospodarstvo Tomatovilla cvjeta… ili barem tako izgleda.
PREOKRET
Pokeraši i ja sastali smo se ponovno kako bismo nastavili prekinutu partiju. Prevladavalo je ugodno raspoloženje dok su igrači očekivali još više „zarade“. Poslije nekoliko sati igre ja neprimjetno u igru ubacujem još 1000 tomato novčanica, tako da ih je sada svaki igrač imao po 200. Za to su se vrijeme moji gosti počeli međusobno hvaliti što su sve pokupovali. Nisu imali razloga za brigu jer, ako to bude potrebno, oni mogu uvijek zamijeniti svoj papirni novac za rajčice i tako isplatiti sve obveze.
John je tada primijetio da su gradski trgovci podigli cijene roba i usluga: „Dečki, jeste li primijetili kako su mlijeko i jaja odnedavno poskupjeli?“ „Da, i ja sam to primijetio“, dodao je Bill. „Sada je šalica kave dvije tomato novčanice! Mort, reci nam zašto je to tako.“
Očekujući takva pitanja ja sam već imao pripremljen odgovor: „Dakle, gospodo, postoje tri razloga zbog kojih su cijene u trgovinama poskupjele. Prvo, kada su gradski trgovci vidjeli vaše novo bogatstvo, povećali su cijene jer su znali da vi to možete platiti. To je tipično kapitalističko ponašanje u slučaju kada je potražnja veća od ponude.“
„Ti pohlepni kučkini sinovi“, povikao je Frank.
Ja sam mirno nastavio:
„Da, pohlepa je glavni razlog, ali naši trgovci nisu jedini pohlepni poslovni ljudi. Drugi razlog za inflaciju je što su građani Oilvilla (Grad nafte) također povećali cijenu nafte. Budući da sva roba koju mi kupujemo mora biti prevezena vlakom ili kamionom, povećanje cijene transporta pogodilo je vas potrošače.“
U tom času Mike je skočio na noge i ljutito izjavio: „Predlažem da bombardiramo Oilville tako da ih vratimo u kameno doba i preuzmemo njihovu prokletu naftu.“
„Ne bih govorio o ratu, ali mi sigurno moramo prijeći na proizvodnju energije od sunca i vjetra u našem gradu“, dodao je Frank.
„Koji je treći razlog za ovu inflaciju?“, upitao je John.
Na to sam mu ja odgovorio: „Treći razlog nije povezan s pohlepom nego s prosperitetom građana u Potatovillu (Grad krumpira). Kako se njihovo gospodarstvo razvija, tako oni uzgajaju i prodaju sve više krumpira. To opet ima za posljedicu njihovu povećanu potražnju za naftom, a to opet povisuje cijenu nafte. Ponavljam, budući da naše gospodarstvo ovisi o energentima, prosperitet Potatovilla pridonosi inflaciji koju vidite u Tomatovillu.“
Na moje iznenađenje, svi prisutni su, kao da su bili prosvijetljeni dubokim filozofskim saznanjem, potvrdno klimnuli glavama slažući se s potpunim besmislicama koje sam upravo izgovorio. Poslije toga nastavili smo s pokerom.
Poslije nekoliko sati ponovno sam odlučio kupiti još 20 rajčica s tomato novčanicama10. Videći to moji prijatelji su mi se smijali. Zapitali su me „Mortimer, zašto ulažeš tako mnogo novčanica za kupovinu rajčica, kada toliko mnogo zarađujemo?“ Odgovorio sam im „Samo želim osigurati dio mog dobitka, nikada se ne zna do kada će me sreća služiti.“
Tako sam ja „zaradio“ ukupno 40 od početnih 50 rajčica koje su bile na stolu, povećavajući četiri puta svoju investiciju. Iako moja prijevara do tada nije bila očita, sada je mojim žrtvama postalo jasno da je umanjena realna vrijednost (količina rajčica na stolu)11. Svi su oni počeli s 10 rajčica, a sada je ispalo da oni imaju stotine tomato novčanica, a na stolu je ostalo samo 10 rajčica koje dijele njih četvorica!
Billa je uhvatila panika. On je pokušao zgrabiti preostalih 10 rajčica na stolu i platiti to s 200 tomato novčanica, a to je bila njegova čitava „zarada“12 Na to se umiješao Frank govoreći „Polako Bill, ako ti kupiš ovih 10 rajčica, što će ostati nama trojici?“
Istodobno je zavapio Mike: „O, moj Bože! Mortimer, kako ću otplatiti svoje dugove gradskim trgovcima? Što se ovdje događa?“
S očitom zabrinutošću odgovorio sam: „Prokletstvo! Bojao sam se da bi se ovo moglo dogoditi. Sve je išlo dobro i sada se igra „pregrijala“. Došlo je do pada vrijednosti tomato novčanica u odnosu prema rajčicama. Kada se to dogodi, cijena igre se povećava (inflacija), a onda dolazi do usporavanja ili zaustavljanja poslovanja. Važno je da znate da je sve to uobičajeni gospodarski ciklus.“
Na to je John zapitao: „Kako ćemo podijeliti preostale rajčice?“ „Jednostavno“, odgovorio sam mu. „Sada imamo devalvaciju valute. Vas četvorica imate po 200 tomato novčanica u rukama, a ja imam 160. To iznosi 960 novčanica u opticaju, a na stolu imamo 10 rajčica. Podijelite 960 tomato novčanica s 10 preostalih rajčica i onda ćete dobiti novu cijenu za jednu rajčicu, a to je 96 tomato novčanica (hiperinflacija). To znači da svaki od vas četvorice može kupiti 2 rajčice za svojih 200 tomato novčanica!“
Papirni tomato novac izgubio je kupovnu moć (inflacija, ispuhavanje balona), a svaki od moja četiri prijatelja od početnih 10 izgubio je 8 rajčica. Ja sam napustio partiju s 42 od ukupno početnih 50 rajčica (stvarna vrijednost).
AUTOROVA ZABILJEŠKA
Da su igrači dodali 950 rajčica prvotnim 50 (rast BDP), ne bi se dogodio napuhani balon i tomato novčanica zadržala bi omjer 1 : 1 prema rajčici (1000 novčanica = 1000 rajčica). Čak i u lošem monetarnom sustavu povećana proizvodnja podupire obezvrijeđenu valutu. Ali u ovom slučaju ljudi neće imati koristi od povećanja proizvodnje zbog toga što im je Mortimerova tiskara ukrala veliki dio bogatstva. Mortimer može uvijek napuhati nove financijske balone tiskajući još više novčanica da bi iznenada bio prvi koji će ih pretvoriti u realnu imovinu. U gospodarstvu koje je utemeljeno na spekulacijama (napuhani baloni tržišta dionica, tržišta nekretnina itd.), onaj koji prvi napušta pokerašku igru, nepošteno profitira na trenutno uvećanim cijenama dionica, nekretninama, valutama itd. Kada kasnije dođe do prilagodbe stvarnim vrijednostima, preostali igrači dobivaju manje.
Primjeri:
investitori koji su prodali dionice kada je Dow Jones bio na 14 000
vlasnici kuća koje su prodane 2006. godine kada je bio na vrhuncu krize prenapuhani balon s nekretninama
investitori koji su 2007. godine mijenjali dolare za zlato i drugu važnu robu.
Pošteni monetarni sustav kontrolira priljev novca tako da odgovara rastu proizvodnje roba i usluga (BDP) u odnosu 1 : 1 i u tom slučaju nema ni inflacije ni deflacije.
Ali kada se novac stvara ni iz čega (nekontrolirano) nasuprot vezanju za zlato i srebro koje imaju upotrebnu vrijednost i ljepotu, Mortimer ima uvijek prednost u odnosu prema drugim igračima, posebno kada dodjeljuje zajmove gradonačelniku i lokalnoj banci uz kamatu. U tom slučaju cijeli Tomatoville postaje jedna velika Mortimerova pokeraška igra.
Ali glavni se problem sastoji u tome da su četvorica naivčina uvjereni da su postali „bogati“, počeli živjeti rastrošno i takav život više nije bilo moguće održavati.
Na primjer, skupi auto koji je Bill kupio svojoj supruzi. Njemu se u snovima sve više pojavljuje lik pljenitelja.
A Frankov novi restoran? Dio osoblja morat će biti otpušteno (povećana nezaposlenost).
Tu su i Mikeovi računi s kreditnim karticama koji nisu podmireni, što može ugroziti njegov kreditni rejting (kreditna kriza i gubitci lokalne banke).
Johnova nova kuća kojoj prijeti zaplijena i mogući razvod braka (situacija kada pada prodaja i prosječna cijena stambenog prostora).
Trgovci koji su njima prodavali ili posuđivali također će imati problema. Ukratko, svi oni koji su poslovali s rastrošnim pokerašima, sada imaju novčanice koje su izgubile na vrijednosti (devalvirane) i koje sa sobom možda nose problematične dugove. Umjetno stvoreni prosperitet koji sa sobom donosi dug i inflaciju, proširio se kao virus i tako je došlo vrijeme da se loš investicijski balon uz mnogo problema ispuše.
Zbunjenim i preplašenim građanima nije bilo jasno kako je došlo do toga. Budući da sam diplomirao na uglednom fakultetu i da sam bio bogat čovjek, obratili su mi se za stručni savjet i odgovor na pitanja.
Odgovorio sam im da trenutno imamo krizu likvidnosti.
„Prijatelji, sve ovo što se događa dio je uobičajenog poslovnog ciklusa. Jasno je da ste pretrpjeli kratkoročne gubitke, ali na dulje staze sve će biti u redu kada se tržište stabilizira. Vidjeli ste koliko ste mnogo do sada zaradili. Ako biste sada napustili igru, to bi značilo da ste se pomirili s gubitkom.
Aktivnosti su na tržištu zamrle. Pošteno govoreći, i vi dečki dosta ste pridonijeli tome vašim neodgovornim potrošačkim zaduživanjima, a lokalne su banke trebale bolje razmišljati o tome kome posuđuju novac svojih štediša (kritiziranje simptoma umjesto uzroka). Inače, ovi se problemi pojavljuju u slobodnom kapitalističkom tržištu.“
„Planiram predložiti gradonačelniku Bullshitzu da donese novi zakon, veliki poticajni paket i više kontrole u poduzetništvu13 Na taj način mi ćemo osigurati društvenu stabilnost kako bismo vas zaštitili od budućih uobičajenih gospodarskih ciklusa.“ (Bolje društvo, Rat siromaštvu)
„Ovaj nered prouzročile su pohlepne korporacije, gradski trgovci, veliki i mali zaposlenici i ovo se ne smije više nikada dogoditi (klasni rat). Uspostavit ćemo strogu kontrolu kako bismo suzbili inflaciju koju su prouzročili pohlepni trgovci svojim špekulacijama.“
„Obećavam da ćemo oporezivati bogate! (Savezni porez na dohodak, donesen 1913.) Zdravstveno osiguranje za sve! Besplatno obrazovanje! (socijalizam) Sloboda!, Jednakost! Bratstvo! Ovo su promjene koje možemo ostvariti! Vjerujte, mi to možemo! Radnici, ujedinite se! Nemate što izgubiti, osim lanaca koji vas vežu!“
„Ne obazirite se na Gradski statut. To je ionako zastarjeli dokument koji je davno napisala skupina bijelaca. Ako želimo izaći iz ovog nereda, moramo ignorirati njegova ograničenja koja sputavaju vladu u donošenju progresivnih mjera.“
„Ako me izaberete, ja ću se pobrinuti za vas.“
AUTOROVA ZABILJEŠKA
Kako bi održao nezasitni dužnički mehanizam i održao povjerenje u valutu, Mortimeru je potreban stalni rast BDP-a (proizvodnja više rajčica). U protivnom, rastući dug i inflacija prije ili kasnije izazvat će urušavanje gospodarstva. Rast BDP-a pokreće „rast potrošnje“ i stalno kreditno zaduživanje koje to omogućuje. To je ujedno i razlog zašto su ekonomisti, političari i ostali razni lunatici tako opsjednuti stalnim rastom BDP-a.
„Rajčice ubuduće neće kao roba stajati iza naše valute. Kako bi osigurali likvidnost našeg sustava, potrebno je da se ovaj grad odmah riješi dosadašnjeg zastarjelog novčanog standarda (čvrsta valuta) i prijeđe na moj stručno pripremljen papirni novac“ (fiat novac).
„I dok kasino tržište ide svojim putem, sada je prilika da se igra agresivnije14. Vidimo se opet naredni mjesec. U međuvremenu, potrebno je da više radite i donesete više rajčica za iduću partiju pokera. Ja ću tiskati više novčanica kako bi osigurao likvidnost i potaknuo banke da još jednom olakšaju kreditnu emisiju.
Ako lokalne banke žele povećati kreditnu emisiju, ja ću spustiti donju granicu obaveznih gotovinskih rezervi, tako da mogu stvarati novac ni iz čega15. Sve dotle dok mnogo deponenata ne zatraži svoje depozite odjednom, kao što ste vi, prijatelji, uradili tijekom naše posljednje partije, štediše to neće primijetiti.16
Čak i ako dođe do navale na banke ili odobreni krediti premaše obvezne rezerve, bit ću vam na pomoći kao posljednji kreditor (FED je ustanovljen 1913. godine) i posuditi novac lokalnim bankama uz kamatu (preuzimanje banaka, povoljne kamate na kredite kako bi se osigurala likvidnost).
Također ću posuditi (stvoriti) novac za Ured gradonačelnika (trgovanje na tržištu vrijednosnica, kupovanje vladinih trezorskih zapisa) i spasiti (stvoriti novac za) Tomato Street brokerske kuće za koje smatram da su prevelike da bi propale“ (Goldman Sachs, JP Morgan, paket za spas).
NEKA JE SA SREĆOM!
„Na kraju, organizirat ću hitan sastanak gradonačelnika, ministara financija i središnjih banaka europskih gradova (G-20, “međunarodna zajednica”). Sada nije vrijeme za izolacionizam (nezavisnost, suverenitet) jer globalni problemi traže globalna rješenja“ (Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, Ujedinjeni narodi).
„Mi ćemo se oporaviti! Tako da vi možete nastaviti trošiti i možete biti sigurni da su se najbolji i najpametniji ljudi svjetske zajednice prihvatili posla. Nemate se čega bojati, osim samog straha.“
„Gospodarski ciklus“ je veoma jednostavan. Kada količina novca premaši stopu rasta u gospodarstvu, „novac“ koji se pojavljuje kao višak mora otići nekamo. To stvara iluziju o prosperitetu. Prenapuhani baloni će se stvoriti ili u graditeljstvu, burzi, novčarstvu itd. Na kraju tržište uvijek reagira na isti način: baloni popucaju baš kao što se to dogodilo u opisanoj partiji pokera.
Mi guverneri središnjih banaka imamo sve u svojim rukama!
ZAKLJUČAK
„Ljudi napuštaju moj ured ispunjeni nadom, zahvalni da je ovakav financijski „ekspert“ i brižan vođa odgovoran za plan oporavka. Nevjerojatno, ali uspio sam ih uvjeriti da su probleme prouzročili slobodno poduzetništvo, tomato novac i vladina ograničenja, a to su bila tri stupa njihovog prosperiteta.
Umjesto da uoče moj inflatorni sustav, moje neprestane zahtjeve za kamatama, gradonačelnikovo nekontrolirano trošenje i poreze kao glavni uzrok njihovog nižeg životnog standarda, oni su počeli obožavati gradonačelnika Bullshitza kao spasitelja. Bullshitz im je ponudio tipična socijalistička obećanja koja su im bila nedostupna u našem destruktivnom sustavu.
I kada smo mi slomili vlasnike i zaposlene u privatnom sektoru, onda je Bullshitz dojahao kao vitez na bijelom konju nudeći socijalnu zaštitu ugroženima kao spasitelj.
Običnim građanima nikada nije palo na pamet da bi bez naše partije pokera mogli živjeti normalno samo od svojih primanja! Kada Bullshitz ostane bez novca, ja sam uvijek spreman posuditi njegovom Uredu… naravno, uz kamatu.
Ali, volim ovaj posao!
Moji europski kolege i predci već stoljećima provode ovu prijevaru. Tijekom prošlog stoljeća poradili smo na diverzifikaciji naših operacija kako bismo ostvarili kontrolu nad svjetskim resursima. Kada god se neki strani gradonačelnik pokuša suprotstaviti našoj namjeri ovladavanja resursima i bankarskom sustavom (Irak, Venezuela, Iran), udružili bi se nama prijateljski gradonačelnici (slobodni svijet) kako bi taj grad ponovno vratili na pravi put (sankcije, rezolucije UN-a, širenje demokracije, državni udari u organizaciji CIA-e, ratovi). Možda ćemo jednog dana staviti sve naše operacije pod jedan globalni kišobran? (Novi svjetski poredak, G-20, Svjetski New Deal, Strah od globalnog zatopljivanja)
Također igram golf s lokalnim vlasnicima i izdavačima „liberalnih“ novina, kao i s onima iz „konzervativnih“ medija. Budući da smo na taj način bliski prijatelji, mogu utjecati na uređivanje i sadržaj vijesti kod obje skupine. To je neformalni odnos gdje ljudi s različitim interesima pomažu jedni drugima. Sve dotle dok ne objavljuju pojedinosti o mojim operacijama, spreman sam dopustiti da se obje strane sa svojim odanim sljedbenicima zabavljaju u svakodnevnoj nevažnoj predstavi koja se zove borba za naklonost birača, “predsjednička kampanja“. Dok god se „lijevi“ i „desni“ politički bore međusobno, građani ne obraćaju pažnju na moje akcije. Na kraju, ja sam pobjednik na svim izborima!
Profesor Pointyhead nudi Mortimerovo smeće.
Zašto Mortimerovi mediji veličaju njegove plaćenike?
Moje „filantropske dotacije“ Sveučilištu Tomatovilla jamstvo su da će moja uvrnuta ekonomska teorija biti izlagana studentima. Zadivljeni mojim velikim bogatstvom i prestižem, najveći dio, ali ne svi ekonomisti na Sveučilištu (Austrijska škola, Peter Schiff, Ron i Rand Paul), jedu iz mojih ruku. Tako, kada građani čitaju The Tomato Street Journal i čuju kako na TV-u govori profesor Pointyhead, moje krive teorije postaju sve više prihvaćene kod građana (keynesijanska teorija, Čikaška škola). Ostao je samo jedan građanin koji je kritički razmišljao, to je bio John. On se sam upustio u internetski križarski rat protiv mene tvrdeći da sam krivotvoritelj, lihvar, „insajder“, ratni huškač i gradonačelnik u sjeni.
„John je tako looooš čovjek.“
Moji prijatelji iz medija sve su uvjerili da je John „paranoičan“, „ekstremist“, „mentalno nestabilan“ teoretičar „teorija zavjere“ i potencijalni „domaći terorist“. Najveći je dio građana na mojoj strani i ograđuje se od Johna. Jedan dio toliko je zaokupljen životnim problemima da nema vremena baviti se politikom i gospodarstvom. Na kraju je Johnu uskraćeno objavljivati tekstove u The Tomato Street Journalu i on potpuno rezigniran diže ruke od svega.
Tomatoville je do grla zadužen kod mene zbog glomaznog policijskog aparata, a programi „sigurne mreže“ (koje su moje destruktivne monetarne sheme zahtijevale) veoma su skupi! Poznato mi je toliko prljavih stvari o gradonačelniku da, ako bi se on usudio ponovno uvesti tomato standard ili kreirati beskamatni novac razmjerno količini novostvorenih roba i usluga u gradu, onda bi ga moji prijatelji iz tiska i sposobni voditelji emisije na TNN-u politički uništili.
Tipičan primjer incestuozne stare mreže koja postoji između Wall Streeta, Washingtona DC, FED-a i korporativne medijske elite slučaj je internacionalnog bankara Eugena Meyera. Njegova karijera izgleda ovako:
WALL STREET: Meyer je počeo karijeru kao investicijski bankar u tvrtki Lazard-Freres. Tamo je postao bogati špekulant i dobio mjesto na njujorškoj burzi.
WASHINGTON: Meyer je postao čelnik Ratne financijske korporacije u administraciji predsjednika Woodrowa Wilsona u Prvom svjetskom ratu.
FED: Kasnije ga je predsjednik Hoover imenovao čelnikom FED-a 1930. god i ostao je na toj dužnosti do 1933. Poslije Drugog svjetskog rata predsjednik Truman ga je imenovao čelnikom Svjetske banke.
MEDIA: Meyer je kupio Washington Post 1933. Te su novine imale veliki utjecaj i bile su vlasnik Newsweeka.
Poslije Meyerove smrti Washington Post je naslijedila njegova kćerka Katherine Meyer Grahm. Danas list vodi Katherinin sin, Donald Graham.
SVE U JEDNOJ OBITELJI: Tijekom 100 godina utjecaj obitelji Meyer-Graham prisutan je u Bijeloj kući, FED-u i Svjetskoj banci, Washington Postu i Newsweek magazinu.
Gradonačelnik Bullshitz zajedno s njegovim rivalima iz druge stranke nisu neki problem. Najveći dio političara najobičniji su ambiciozni lažovi kojima je jedina briga kako biti ponovno izabran. Moj tiskarski stroj brine o tome da bude pokriven veliki proračunski deficit koji je nastao predizbornim obećanjima o socijalnoj zaštiti i zbog neprestanih ratova širom svijeta – ruka ruku mije. Lokalni političari imaju silne ambicije i njima nikako ne odgovara da izgube dobro umreženog donatora kao što sam ja, koji pomaže obje stranke. Svakih nekoliko godina, za javnu predstavu, gradonačelnik Bulshitz nominira „Predsjedavajućeg“ Tiskare s moje liste podobnih profesora. Naravno, ovo je samo predstava za javnost, ali većina čitatelja Tomato Street Journala vjeruje da Ured Bullshitza regulira radom Središnje banke, ali to nije tako.
U stvarnosti, Središnja banka je privatni kartel, koji je u vlasništvu i kojim upravljaju moji kolege i ja. Samo naš kartel može tiskati (ili poslati e – poštom) novi novac. Takav novac može biti pušten u opticaj kroz kupovinu Vladinih Trezorskih zapisa ili preko banaka. Na primjer FED daje kredite bankama (eskontna kamatna stopa)17 i regulira bankama visinu obveznih rezervi, po volji.
Budući da je kod nas dug stvarni novac, nije moguće biti nezadužen. Tako da je ukupni dug na glavnicu i kamatu uvijek veći od količine novca u opticaju. Sada vam je jasno da ovaj financijski sustav koji se temelji na dugu nije ništa drugo nego jedna velika piramidalna shema. Mi, međunarodni bankari i medijski moćnici, sjedimo na vrhu te piramide. Stepenicu niže nalaze se političari, profesori i reporteri i oni su u potpunosti u našem vlasništvu. A na dnu piramide nalaze se vrijedni radnici, koji moraju neumorno raditi da bi održali teret ove prevarantske konstrukcije.
To je poput igre glazbenih stolica,18 gdje je broj igrača uvijek veći od broja stolica. U ovoj igri ja počinjem i zaustavljam muziku po volji, dok se vi iscrpljujete trčeći naokolo i pri tom se zabavljam. Ja potičem nagli razvoj „napuhavanje balona“ kao i recesiju (ispuhavanje balona) i pritom profitiram u oba slučaja.
Sada znate tajne mojih uspjeha i moći. Vjerojatno se pitate zašto vam otkrivam istinu i na taj način optužujem sam sebe? Pa dobro.
Odgovor je jednostavan. To je zato što ne držim mnogo do vas. Dobro znam da, bez obzira na to koliko vas stisnem, bez obzira na to koliko ukradem od usta vaše djece, nećete ništa učiniti.
Neće vam nikada pasti na pamet da pokažete osobnu inicijativu i proslijedite ovu poruku vašoj obitelji i prijateljima. Ako bi svatko tko pročita ovaj tekst, proslijedio ga desetorici prijatelja, moja partija pokera bila bi ubrzo završena. Ali ja znam da vi to nećete učiniti. Sve dotle dok vam se za zabavu nudi dobra utakmica ili „reality show“, sve dotle dok imate nekoliko boca piva u hladnjaku, ja mogu raditi i govoriti što god hoću… i tako zauvijek.
Dođite na partiju pokera u moju kuću, navali narode!
Mortimer M. Moneybags III
(Ovaj tekst je preuzet s interneta, autor je nepoznat.)
- Bilijun ili milijun milijuna, broj jedan iza koga slijedi 12 nula. [↩]
- Federal Reserve System, FED, Središnja banka u SAD-u, u strukturi vlasništva je 12 komercijalnih privatnih banaka, osnovana je 1913. godine. [↩]
- „Fiat money“, danas je to uglavnom novac koji stvaraju privatne banke iz ništa u formi kredita a koji ima zakonsku podršku. To je knjigovodstveni ili digitalni novac, ali je po inerciji ostao stari izraz „tiskati“. Klasični papirni novac predstavlja samo mali dio u ukupnoj novčanoj masi. [↩]
- U daljem prijevodu će se koristiti izraz tomato novčanica, riječ tomato označava u engleskom jeziku rajčicu. [↩]
- „Bull Market, irrational exuberance“, optimizam na tržištu vrijednosnih papira zbog kojeg cijene vrijednosnih papira rastu. Tržište na kojem više investitora očekuje porast cijena dionica za razliku od investitora koji očekuju njihov pad. [↩]
- „Housing boom“, stambeni balon također se naziva i balon nekretnina. To je povećavanje cijena stanovanja koje je potaknuto špekulacijama, potražnjom i pretjeranom potrošnjom do te mjere da uzrokuje kolaps. [↩]
- Kada je potrošač optimističan on troši više i obrnuto, kada je oprezniji u potrošnji i kada više štedi. [↩]
- „Sub Prime mortgages, No Money Down Mortgages“, drugorazredna hipoteka koja se izdaje zajmoprimcima s niskim kreditnim rejtingom, obično uz više kamate ili bez depozita. [↩]
- „Secondary market, Mortgage backed securities”, hipotekarni vrijednosni papiri investicijski su proizvodi slični obveznicama. Svaki od njih se sastoji se od paketa stambenih kredita i drugih dugova za nekretnine kupljenih od banaka koje su ih izdale. Ulagači u vrijednosne papire osigurane hipotekom primaju periodične isplate slične isplatama kupona obveznica. Ovdje ulazimo u područje spekulacija koje prosječan čovjek teško može pratiti, nešto slično pojmovnoj paučini u Hegelovoj filozofiji. [↩]
- „Insider trading“, insajdersko trgovanje je kupnja ili prodaja dionica tvrtke kojom se javno trguje od strane nekoga tko ima materijalne informacije o toj tvrtki, a koje nisu poznate javnosti.. [↩]
- „Recession, Bear Market“, recesija, situacija kada na tržištu padaju cijene dionica, praćeno s povećanom njihovom prodajom. [↩]
- Slom burze i navala štediša na banke kako bi podigli svoje uloge. [↩]
- New Deal je bio niz programa, projekata javnih radova, financijskih reformi i propisa koje je donio predsjednik Franklin D. Roosevelt u Sjedinjenim Državama između 1933. i 1938. godine. [↩]
- „ Buy Low“ je taktika u kojoj kupujete dionice ili vrijednosne papire po niskoj cijeni i prodajete ih po višoj cijeni. [↩]
- „Pump priming“, mjere koje poduzima država kako bi se stimuliralo gospodarstvo, obično tijekom razdoblja recesije, kroz državnu potrošnju i smanjenje kamatnih stopa i poreza. „Quantitative easing“, količinsko labavljenje, monetarna politika FED-a poslije financijske krize 2007. godine. Cilj joj je bio spriječiti kreditnu kontrakciju poput one prije Drugog svjetskog rata. Ukratko, ova politika se bavila sanacijom posljedica, ali ne otklanjanjem uzroka finacijskog sloma. [↩]
- „Fractional reserve banking“, sistem djelomičnih rezervi, bankarska praksa u kojoj banke drže samo mali dio godovine u odnosu na veličinu plasiranih kredita. [↩]
- Eskontna kamatna stopa je ona kojom središnja banka utječe na ponudu i potražnju za novcem. Temeljem visine ove kamate i drugih, ponajprije tržišnih uvjeta formiraju se kamate na tržištu. Diskontna stopa jedan je od instrumenata monetarno-kreditne politike jer se njezinom manipulacijom utječe na visinu novčanog optjecaja. [↩]
- Igra u kojoj igrači u ritmu glazbe kruže oko reda stolica čiji broj je manji od broja igrača i bore se za mjesta kad glazba prestane. [↩]
No Comment! Be the first one.