DRUKČIJI POGLED NA LJUDSKE RASE

Egalitaristički pokret našao je uporište u SAD-u krajem XIX. stoljeća. Njemački židovski imigrant Franz Boas postao je predavač na katedri za antropologiju na sveučilištu Columbia University, da bi tridesetih godina formirao antropološku školu. Norveški znanstvenik je na sažet način opisao njegovu koncepciju: „Kod njega je posljedično uzročni slijed okrenut naglavačke; ovdje ljudi ne stvaraju kulturu, nego su sami proizvod kulture. Nelogičnost ovakvog razmišljanja je očita i nema uporište u povijesnim zbivanjima“.²²

Ali kada se sve pogleda s političkog stajališta, a to je stvaranje multikulturalnog društva, onda stvari postaju logične i razumljive. Stoga nije čudno što E. Wilson 2011. opisuje jednoga od najpoznatijih egalitarističkih aktivista na sljedeći način: „Držim da je S. J. Gould bio šarlatan koji je nastojao postići ugled znanstvenika i pisca na način da dosljedno krivo prikazuje što su drugi znanstvenici rekli, da bi poslije izgradio argumentaciju na temelju tih krivotvorina“.²³

Osnivač biheviorizma John B. Watson, 1924. samouvjereno tvrdi: „Dajte mi skupinu mladih dječaka koji su zdravi i posebne mogućnosti da ih odgajam, i ja vam jamčim da ću bilo kojeg od njih osposobiti da bude stručnjak za bilo koje područje – liječnik, pravnik, umjetnik, šef trgovac, čak i prosjak i lopov, bez obzira na njihove talente, sklonosti, sposobnosti, zvanja, i rasu njihovih predaka.“²⁴

C. Lewontin, 1992. ide još dalje i tvrdi da su i fizičke karakteristike podložne promjenama „tako da tijekom našeg života, od začeća pa do smrti, svi mi, bez obzira na rasu, klasu ili spol, možemo razviti bilo koji identitet u granicama ljudske vrste“.²⁵

Kada se razigra mašta političkih aktivista, onda je nju teško obuzdati. Ovakvi autori ni ne mare mnogo za kritike, niti im smeta što se navedeni stavovi ne poklapaju s povijesnom praksom.

RAZDOBLJE POSLIJE 1945. GODINE

Poslije 1945. godine učenje o ljudskim rasama i eugenici dobilo je isključivo negativni predznak. To je postao rasizam, a to znači logori masovnog uništenja, uzrok rata i masovna stradanja. Riječ rasa od tada se može upotrebljavati za životinje i ponegdje za ljude koji su se posebno istaknuli u nekoj vještini. Ostali su i nazivi „plemeniti“ za prirodne elemente koji nisu skloni miješanju i koji zadržavaju svojstva, dok ih drugi gube kroz međusobne interakcije. Teško se pomiriti s činjenicom da rasa/plemenitost znači mnogo kada govorimo o psima i kojima, a za ljude to ne vrijedi. Što bi tek rekao vlasnik rasnog konja, koji vrijedi cijelo bogatstvo, kada bi mu netko savjetovao da genetika tu nije važna?

Za današnje borce protiv rasizma ne postoje ograničenja i nimalo im ne smeta povijesna činjenica da je u ime negiranja rasa i egalitarizma počinjeno najviše nasilja u XX. stoljeću, od SSSR-a preko Hrvatske, Kine pa do Kambodže. Zanimljivo je da ovaj svjetonazorski pokret predvode uglavnom židovski intelektualci i propagandisti.²⁶

Također je zanimljivo da Židovi u Izraelu izgrađuju svoju nacionalnu državu i da ne prihvaćaju ideje o multietničkoj državi. Njima je jasno da bi je u tom slučaju izgubili, a židovski bi narod davno nestao u povijesnom vrtlogu da su se držali načela Sorosovog Otvorenog društva. Prosječan čitatelj ostaje začuđen kada čita kako jedan burzovni špekulant rješava njemačko pitanje. Njegov je savjet kratak, on traži od Nijemaca, poslije ujedinjenja, da se ostave politike, posvete ekologiji i da je potrebno dovesti nekoliko milijuna migranata da postanu pravo otvoreno „multikulti“ društvo. Treba naglasiti da je Soros samo vrh sante leda, da iza njega stoje mnogo moćniji židovski bankarski magnati i vlasnici medija te da se njegov plan ostvaruje ne samo u Njemačkoj, nego i u svim državama koje su formirali europski narodi.

Prema rezoluciji UNESCO-a 1951. stoji da: „Na osnovu dostupnog znanstvenog istraživanja, nema osnove za tvrdnju da se ljudske grupe razlikuju prema sposobnosti za intelektualni i emocionalni razvoj“. Ako je to točno, otkuda onda tolike razlike među ljudskim skupinama. Dovoljno je pogledati kako reagiraju na prirodnu nepogodu stanovnici Haitija poslije velikog potresa ili Japanci poslije havarije u nuklearnoj elektrani Fukushima. Kada su u pitanju bijeli i crni stanovnici u SAD-u, treba pogledati što se događa poslije poplave u New Orleansu i što se događa u američkim predgrađima kada policija ustrijeli obojenog građanina. Otkuda tolika razlika u broju kaznenih djela, u odnosu prema broju stanovnika, između bijelaca i crnaca. Gdje su se do sada integrirali u bijelo društvo različiti rasni entiteti? Zašto ne postoji rasni problem unutar američke bjelačke populacije uzimajući u obzir stalne međusobne ratove njihovih predaka na Starom kontinentu?

Novo je proklamirano načelo sloboda kretanja ljudi, roba i kapitala. Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel uputila je javni poziv migrantima da dođu Njemačku. Jedno se vrijeme to prikazivalo kao pomoć ljudima koji bježe od rata, mediji su u prvi plan stavljali žene i djecu, a sada više nema za to potrebe. Dolaze uglavnom mladi muškarci. Ti mladi ljudi ne idu avionom izravno u domovinu „najmoćnije žene u Europi“, nego bez dokumenata ilegalno prelaze granicu i nitko ih ne smije zaustaviti silom, a nezakonska migracija je de facto postalo „ljudsko pravo“.²⁷ Istodobno gledamo scene kako vozači strpljivo stoje u dugim kolonama kako bi prešli granicu, a ako odbiju pokazati dokumente, bio bi im silom uskraćen ulaz u državu. U Hrvatskoj političari uglavnom odlučno odbijaju poslati vojsku na granicu ili postaviti odgovarajuće prepreke, tvrde da žilet-žica može nanijeti ozljede životinjama. Postavlja se pitanje, čemu služi u miru jedna tako skupa institucija kao što je vojska, ako ne treba štititi državne granice.

Ljudi koji iz pozadine upravljaju Europskom unijom ne žele nikakve državne granice. Oni organiziraju masovnu zamjenu stanovništva. Doseljavanje milijuna mladih muškaraca ima dvojaku svrhu; razbiti političku koheziju naroda domaćina i ubrzati miješanje s domicilnim stanovništvom. Pada u oči da većina migranata dolazi iz zemalja islamske tradicije. Neupućeni bi promatrač očekivao da će migrantski val biti usmjeren prema arapskim ili islamskim državama gdje bi se mogli najlakše uklopiti, ali to nije cilj. Migranti se usmjeravaju prema europskim državama gdje se neće nikada uklopiti zbog rasnih i kulturnih razlika. Cilj je politički destabilizirati narode domaćine tako da se veliki kapitalisti ne trebaju bojati da će opet negdje doći na vlast „autoritarni i nedemokratski režim“ koji može praviti probleme slobodnom kretanju kapitala, ljudi i roba. Za sada izgleda da su ovi ciljevi ostvareni u državama europskih naroda, uz neke izuzetke.

Jared Taylor²⁸ tvrdi 2000. na skupu „American Renaissance conference“ u Washingtonu D.C., da su egalitarizam i multikulturalizam postali državna religija i nijedan bijelac ne može medijski, politički i akademski uspjeti ako ne pokaže štovanje ovog kulta. Novovjekovni heretici se „virtualno“ spaljuju na način da prestaju medijski postojati, nitko ih više ne poziva na predavanja, izdavači odbijaju prodavati njihove knjige, izvrgnuti su „spontanim“ izljevima gnjeva i blažim fizičkim napadima. Svi znanstvenici koji se usude ukazati na rasne razlike eutanaziraju se na isti način, bez obzira na ugled. Ovakav je tretman dozlogrdio Jamesu S. Watsonu²⁹ pa je odlučio demonstrativno prodati svoju Nobelovu medalju kako bi popravio svoje financije i pokazati svoje nezadovoljstvo. Watsonu može biti neka utjeha da i Darwin za života nije dobio nikakvo službeno priznanje, pa nije mogao ni doći u priliku da se od nečega odriče. Darwinu bi sigurno bilo najveće priznanje i satisfakcija da je kojim slučajem pročitao, poslije objavljivanja svog glavnog djela, i rezultate do kojih je odvojeno došao Gregor Mendel.³⁰ Možemo samo zamisliti kako bi mu to uljepšalo život. Lynn³¹ piše iscrpno u memoarima da sve ono što ukazuje na razlike među rasama nije javno prihvatljivo, čak ni primjeri koji pokazuju genetske prednosti crnaca u pojedinim sportovima. Jer ako se bilo gdje prihvati činjenica da postoje nasljedne osobine, to odmah ruši egalitarističku kulu od karata.³² Egalitariste ne mogu obeshrabriti ni brojna istraživanja na temu razlika u kvocijentu inteligencije. Naprotiv, svi koji pokažu da postoje razlike među rasnim skupinama, dobivaju smjesta crveni karton rasista, a mediji se odmah počnu zgražati i osuđivati heretika. Slijedi izgon iz medijskog raja, zabrana nastupanja i financijska blokada.

Inače, bijela je populacija označena kao glavni nositelj rasizma. U medijima SAD-a ne postoje primjeri crnačkog ili židovskog rasizma. Američke federalne evidencije pokazuju izrazitu crnačku dominaciju u pojedinim kaznenim djelima, ali u igranim filmovima koji formiraju osnovne vrijednosne obrasce, mladi ljudi moraju uvijek gledati kako su nositelji negativnih uloga bijelci. To postaje karikaturalno kada vidimo kako je jedan od malobrojnih njemačkih glumaca, koji se uklopio u holivudsku matricu bio Klaus Kinski, čovjek naglašeno plavih očiju i kose. Ovaj glumac u vesternima i nije baš mnogo glumio, njegova je zadaća bila da svojim izgledom mehanički predstavlja neuravnoteženog sadističkog nasilnika.

Slučajno ili ne, sadašnji papa Franjo od prvog se dana pontifikata uključio u provedbu zamjene stanovništva u Europi. Ovaj konfuzni i neodgovorni papa pravi veliku štetu gdje god stigne. Sutra, kada dođe do velikog nasilja, on će odmah priskočiti u pomoć i kazati: „braćo, nemojte se ubijati“. Nadmašio je samoga sebe kada je otputovao u Kanadu da se ispriča zbog žrtava genocida koje su nastale u internatima koje su bijelci organizirali za domorodačku mladež. U medijima nije bilo ni riječi o tome koji su bili uzroci smrti te djece i koliko bi ih nastradalo od zaraznih bolesti da su neometano nastavili živjeti sa svojim roditeljima u njihovim higijenskim i zdravstvenim uvjetima. Revolt domorodačkog stanovništva završio je na znakovit način, kip kraljice Viktorije našao se u prašini u vodoravnom položaju. Papi jedino nije palo na pamet da se ispriča domorodačkom stanovništvu na tome što su im bijeli kolonizatori pokušavali nametnuti svoje običaje i religiju.

Njemački političar Thilo Sarrazin, SDP, 2010. napisao je knjigu Njemačko samoubojstvo. On konstatira da su Nijemci na putu da postanu stranci u svojoj zemlji i da ih preplavljuju imigranti iz islamskih zemalja koji imaju nizak prosječni kvocijent inteligencije, ali visoku stopu nataliteta. Istodobno, čitava vojska njemačkih stručnjaka za integraciju, sociologa, različitih aktivista i naivnih političara sve čini da uljepša situaciju zavaravajući se da problem ne postoji. Isti autor piše o niskoj stopi nataliteta kod visoko obrazovanih žena. Prema njemu, 1996. godine 37 % žena s visokim obrazovanjem u zapadnoj Njemačkoj u dobi između 30 i 39 godina bilo je bez djece.³³ Knjiga je jednodušno osuđena od „najmoćnije žene Europe“ i svih medija, a autor je isključen iz stranke. Istodobno se širom Njemačke organiziraju homoseksualne parade ponosa. Ni jedan se narod ne bi trebao ponositi svojim nestankom. Takva je želja patološka kod pojedinca, a još više na razini kolektiva.

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko organizatori i izvršitelji projekta zamjene stanovništva doista vjeruju u načela koja nam prodaju. Daju li primjer i stanuju li sa svojim obiteljima u dijelovima gradova gdje je većinsko nebjelačko stanovništvo? Jesu li kapitalistički magnati spremni na mješovite brakove? Gdje njihova djeca idu u školu? Zašto veliki kapitalisti ne ulažu svoju akumulaciju u zemlje odakle dolaze migranti? Ako su svi ljudi jednaki, zašto se nameće sustav kvota u zapošljavanju i upisivanju na fakultete? Ako su spolovi izjednačeni, zašto se u političkom životu nameću kvote za ženski spol? Sve su ove intervencije u izravnoj suprotnosti s proklamiranim načelom o jednakosti i očito pokazuju da je tu riječ o političkom nametanju. Kako bi bilo smiješno da bijeli trkači počnu tražiti kvote na postolju pobjednika s obrazloženjem da nije u redu da crni natjecatelji dominiraju?

ZAKLJUČAK

Slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala već je jednom bilo ostvareno u prošlosti. Pred našim se očima odvija repriza propasti rimske države i naroda. U toj su državi svi stanovnici dobili rimsko građansko pravo i nije više bilo granica te su germanski narodi mogli slobodno upadati i pljačkati, pravo otvoreno društvo. Poslije dugo vremena sjeverni su se osvajači zaustavili, nastanili i u kombinaciji s domaćim stanovništvom udahnuli novi život na razvalinama rimske države. Od grada Rima ostale su samo ruševine, a na Forumu su pasle krave. I da nisu rimski pape izabrali ovaj grad za sjedište, krave bi još dugo tu nastavile pasti. Rimski narod doživio je kolektivnu smrt, ali je zahvaljujući Katoličkoj crkvi preživio latinski jezik, koji je kao dobri duh nastavio živjeti i povezivati europske narode. Na sjeveru Italije, gdje se zaustavio i naselio germanski narod Langobarda, došlo je do „sretnog“ stapanja osvajača i domaćeg stanovništva. Ova je mješavina imala za rezultat procvat kulturnog života i znanosti, posve različita slika u odnosu na jug Italije. Slika sadašnje Europe neodoljivo podsjeća na Rim, razlika je jedino u tome što su sada presušili sjeverni barbarski izvori koji bi mogli udahnuti novi život bolesnom organizmu.

Moglo bi se reći da se u budućnosti europskih naroda naziru dvije mogućnosti. Jedna je latinoamerička, svojevrsna rasna i društvena entropija, a druga po uzoru na Francusku krajem 18. stoljeća i francusku koloniju San Domingo u XIX. stoljeću.³⁴ Nitko to ne može sa sigurnošću predvidjeti. Ono što nam je sigurno i što možemo provjeriti, jest stanje u predgrađima američkih i europskih gradova. Tamo se s vremena na vrijeme zacrveni noćno nebo od požara, dok na ulicama svjetina pljačka i uništava sve pred sobom. Te bi prizore dobro popratili taktovi glazbe Carla Orffa. Vlasnici medija to za kratko poprate i onda se i dalje nastavlja kampanja protiv bijelog rasizma koji je uzrok svih zala.

Također je sigurno da u nastajućem multikulturalnom društvu na području europskih država neće biti ozbiljne prijetnje kapitalizmu. Ljudi će biti potpuno zaokupljeni svojim političkim sitničarenjem i ljudskim pravima. Bit će to Ujedinjene provincije nadnacionalnog kapitala. U tim će se provincijama šepuriti lokalni povjerenici koji će biti neobično ponosni na to što mogu imati malo vlasti i osigurati pravnu državu koja će se pobrinuti da se uredno otplaćuju krediti bankarima i pripadajuće kamate i da njihove države ne ograničavaju slobodno kretanje migranata.

Sustavna provedba zamjene stanovništva i protueugenički pokret destruktivni su za svaki narod. Tome treba dodati i radikalni feminizam i jednostrano tretiranje muško-ženskih problema, religiju ljudskih prava, prikazivanje seksualnih nastranosti kao „orijentacije“ i suvremenu umjetnost. Sve su to trendovi koji dominiraju danas u državama koje su formirali europski narodi.

Umjetnost je jedno od najsigurnijih pokazatelja duha vremena, ona je simptom, a ne uzrok dekadencije. Ako bi slučajno Mozart uskrsnuo iz groba i vidio kako izgleda Europski dan kulture u njegovoj domovini, Eurosong, suvremeno slikarstvo i kiparstvo i kako pleše mladost subotom navečer, vjerojatno bi osjetio potrebu da se vrati tamo od kuda je došao. Ništa bolje ne pokazuje nedostatak mašte i prazninu današnjih umjetnika kao stalno inzistiranje na „provokaciji“. To je očajnički pokušaj da se, u nedostatku mašte, skrene pozornost na svoje djelo? Na primjer, nitko u Zagrebu nema hrabrosti djelotvorno se suprotstaviti uništavanju i poružnjivanju gradskih fasada. Pa zašto bi to radili kada slične prizore mogu građani vidjeti i u velikoj betonskoj zgradi u Novom Zagrebu koja se zove Muzej suvremene umjetnosti, bolje rečeno Muzej dekadentne umjetnosti! Jedno od obilježja ovog arhitektonskog projekta profil je zgrade koji je tako izveden da se može ugraditi tobogan.

Nedvojbeno su više mašte pokazali znanstvenici XX. stoljeća na području atomske fizike i molekularne biologije nego suvremeni umjetnici. Više ljepote ima u njihovim eksperimentima i hipotezama koje su se kasnije obistinile. Vladajući mediji uporno šire iluziju o čovječanstvu koje stalno napreduje, ništa od toga ne potvrđuje povijest. Kada degeneriraju ili nestanu narodi i rase koji su stvorili određenu kulturu, tada ona kao biljka izgubi plodno tlo i usahne.

Pravo je pitanje zašto destruktivni trendovi danas dominiraju europskim narodima. Tu treba razlikovati uzroke i katalizatore procesa. Europski narodi su u dva svjetska rata izgubili najkvalitetniji genetski materijal, a to znači da milijuni mladih ljudi koji su bili spremni na najveću žrtvu za svoje narode, nisu bili u mogućnosti ostaviti potomstvo. Kvalitetne genetske zalihe svakog naroda samo su manji dio populacije i njihov gubitak je nenadoknadiv, čak i kada se poslije ratova pokažu pozitivni demografski trendovi. Drugi uzrok dekadencije europskih naroda negativni su eugenički trendovi. Neviđeni razvoj znanosti ima i svoju negativnu stranu. Znanost je omogućila da se po prvi put čovjek grubo umiješa u evolucijske procese koji vrijede za sva živa bića. Ukratko, mi pomažemo pojedincu da preživi i produži život, i to je uredu. Na prvi pogled izgleda da smo „pobijedili prirodu“, ali priroda se ne može zaobići. Rezultat su društva u kojima ima sve više individualnih pobjednika kojima je omogućeno potomstvo, a čitavi narodi polako, ali sigurno gube na kvaliteti.

Uzrocima treba dodati moćan katalizator općeg propadanja, a to je liberalni nadnacionalni kapitalizam. Još je Nietzsche u XIX. osjetio dekadentne trendove. Drugima je bilo nerazumljivo kako može govoriti o dekadenciji kada su u XIX. stoljeću demografski trendovi, znanstvena postignuća i kolonijalna ekspanzija bili na vrhuncu? Genijalni filozof vidio je u demokraciji i egalitarizmu dekadenciju, teško je podnosio prizor gdje svaki mediokritet izjutra treba uz čaj svježu tiskovinu kako bi bio obaviješten što se u politici događa. To je društvo gdje svi imaju istu težinu na izborima, gdje svi govore o ljudskim pravima, ali nema govora o obvezama i doprinosu zajednici? Kako mogu biti pojedinačna prava iznad zajedničkih? Nije potrebno biti dalekovidan da bi se uočilo da nijedno društvo koje je razmrvljeno i atomizirano ne može biti napredno. S druge strane, ovakva su društva idealna da kapitalisti mogu njima upravljati i zato u glavnim medijima imamo krilaticu da ovo nije idealno političko uređenje, ali ono nema alternativu. Ima, ima više alternativa:

Možda jedan veliki narod na istoku nudi alternativu, treći put, između komunizma i nadnacionalnog kapitalizma? Islamski je svijet također jedna od alternativa. Tamo još postoje ljudi koji su se spremni žrtvovati za svoja uvjerenja, kojima novac nije najviša vrijednost i koji s omalovažavanjem gledaju na europska dekadentna društva.

Kao i prije u slučajevima propadanja grčkog i rimskog naroda, Povijest će mirno prihvatiti novonastalo stanje.