Od ruske invazije na Ukrajinu europski čelnici imaju neodoljivu potrebu za druženjem. Otprilike svaka dva tjedna, a nekada i rjeđe, organiziraju sastanke na različitim razinama. To su prigode kada politička elita pred kamerama pokazuje slogu. Nikada u povijesti Europe nije bilo takvog jedinstva.
Manifestacija jedinstva ponekada prelazi granice političke kurtoazije i po načinu ophođenja poprima izgled šireg obiteljskog sastanka. Tako je bilo i u Zagrebu 2026. godine kada je glavni grad Hrvatske došao na red da bude domaćin čelnicima stranaka koje imaju većinu u Europskom parlamentu, a koje u Hrvatskoj iz nekog razloga nazivaju „pučani“ ili „narodnjaci“. Kao i prije, sastanak je protekao u prisnoj atmosferi, pravi „EU party“ uz mnogo osmjeha i prijateljskog tapšanja. Svrha je ovog partijanja, među ostalim, pokazati istoku i zapadu da su Europljani politički čimbenik na koji treba računati u svjetskoj politici. Problem je što velike države ne vide tu snagu ili je potpuno ignoriraju.

Vjerojatno su ovo trenici kada je predsjednik pučana u Europskom parlamentu Manfred Weber uputio domaćinu kompliment: „Andrej, obavljaš odličan posao kao premijer.“
Domaćin je ukazao pučanima na problem starenja europskih naroda i niskog nataliteta. U završnoj Deklaraciji partijaneri su se, poslije desetljeća zanemarivanja, iznenada sjetili da tu treba nešto uraditi. U Deklaraciji nigdje ni riječi o tome da milijuni pripadnika neeuropskih naroda u Europi nemaju problem s natalitetom i da bi njegova neselektivna stimulacija još više pogoršala etničku, rasnu i kulturnu strukturu Europljana. Također, nema spomena o suzbijanju nezakonitih prelazaka granica Unije. Jedino je važno da se njima dobro upravlja.
Deklaracija o demografiji
„Imigracija, ako se njome dobro upravlja, može pridonijeti gospodarskoj vitalnosti i u praksi joj doista pridonosi, no ne može zamijeniti potrebu za održivom domaćom demografskom obnovom. Stoga se njome mora upravljati čvrsto, realno i odgovorno, uz učinkovite integracijske politike i obveze, uključujući učenje jezika, građanski odgoj i pristup tržištu rada.“
„U tom kontekstu, europska se gospodarstva sve više oslanjaju na radnike iz trećih zemalja kako bi u kratkom roku ublažila pad radno sposobnog stanovništva. Iako dobro upravljene migracije mogu pridonijeti gospodarskoj vitalnosti, one zahtijevaju vjerodostojne integracijske politike i učinkovitu kontrolu migracijskih tokova te ne mogu postati zamjena demografskoj obnovi Europe.
„Nadalje, od 2019. godine demografija je dio posebnog portfelja u Europskoj komisiji, koji vodi pripadnica EPP-a (Hrvatska) i povjerenica Dubravka Šuica.“
***
Sve same otrcane fraze, ali europska kvazielita ne može ponuditi ništa drugo. Oni samo dosljedno ispunjavaju svoju domaću zadaću. Dio je te zadaće omogućiti nezakoniti prijelaz državne granice. Upravo je komično gledati ministra policije RH koji se muči pred kamerama kada treba prikazati nezakoniti prijelaz granice kao spašavanje migranata. Prema njemu, njih treba zbrinuti o našem trošku, a sve se predstavlja kao humanitarni problem. Sve u svemu, izgleda da sudski trebaju odgovarati samo domaći i susjedni organizatori nelegalnog prijelaza granice. Zašto bi oni bili sudski odgovorni kada je nelegalni prijelaz granice i zamjena stanovništva u Europi službena politika EU-a i kapitalističke interancionale koja stoji iza cijelog projekta?
„Naša politička obitelj ukorijenjena je u kršćanskoj demokraciji, humanizmu i osobnoj odgovornosti te je predana izgradnji snažne, ujedinjene i suverene Europe.“
Treba obratiti pažnju na izraz „suverena Europa“. Nigdje se ne spominju nacionalne države, ali su se autori sjetili da Europa treba biti snažna. Praksa posljednjih desetljeća pokazuje da je Europa sve manje suverena i sve slabija. Sadašnje je stanje tužno i smiješno. Dovoljno je samo pogledati na kakav se način odnose Ruska Federacija i SAD prema Europi dok traje rat u Ukrajini.
Koliko je Europa ujedinjena, pokazuje i upotreba engleskog jezika u Parlamentu. Britanci su napustili EU, ali energična predsjednica EU vlade i dalje govori službeno engleski. Znade ona dobro da sada njemački, njezin materinji jezik, ima najviše govornika u Europi. Ali, kad bi se ona počela služiti tim jezikom, odjednom bi se mnogi članovi političke obitelji počeli osjećati nelagodno… A što bi se dogodilo da se nekim čudom formira zajednička vojska, kako predlaže sadašnji njemački kancelar, i da zrak počnu parati oštri njemački suglasnici prilikom zapovijedanja?
Dobro se uklapaju u demografsku obnovu dijelovi Deklaracije gdje se naglašava da „EPP stoga podupire sveobuhvatan europski pristup povećanju sudjelovanja na tržištu rada, osobito ženama…“
Ovo posljednje posebno će blagotvorno djelovati na povećanje nataliteta. Ovdje se treba prisjetiti da je jedna od prvih odluka novog zagrebačkog gradonačelnika (stranka Možemo) 2021. godine bila ukidanje novčanih subvencija za majke koje su odlučile rađati i podizati djecu u svom domu. Prema izvrnutoj logici stranke Možemo, to je diskriminatorno jer ograničava takvim ženama pristup tržištu rada, napredovanje u karijeri i materijalnu nezavisnost. Umjesto da se zalažu za povećani pristup „tržištu života“, ovi političari osporavaju načelo biološke podjele na dva spola i društvenu podjelu njihovih uloga. Slijedeći svoju izvrnutu logiku isti političari se redovito pojavljuju na čelu LGBT+ povorka i nimalo im ne smeta činjenica da narod kome formalno pripadaju izumire.
***
Ništa bolje ne oslikava dalekovidnost „pučana“ kao tvrdnja da:
„Demografske promjene čine treću veliku europsku tranziciju, uz zelenu i digitalnu tranziciju.“
Izgleda da je riječ „tranzicija“ postala omiljena među svim riječima. To je lijepa ambalaža za organiziranu zamjenu stanovništva u Europi i zeleno ludilo. I ništa ne može poljuljati vjeru dobro plaćenih „pučana“ da su na pravom putu. Tu je nemoćno čak i američko grubo ismijavanje i omalovažavanje europskog puta. Na tom će putu biti još mnogo srdačnih obiteljskih druženja, tapšanja po ramenima, ali i političkih sudskih marifetluka kako bi se opozicijske stranke i političare onemogućilo da dođu na vlast (slučaj Le Pen, Rumunjska, Mađarska, Slovačka…). Jedno je sigurno: dekadentna je tranzicija europskih naroda došla skoro do kraja.
***
Ova će godina ostati zapamćena kao povijesna po još jednom velikom projektu EU-a. Hrvatska ulazi u povijest Europe i po tome što je iznjedrila, u dva mandata, povjerenicu (ministricu) za Demokraciju i demografiju u Europskoj komisiji.

Štoviše, ona je 2019. godine postala i potpredsjednicom Europske komisije (Vlade). Sve ovo govori da je riječ o iskusnom i provjerenom političkom veteranu. Nekadašnja nastavnica engleskog jezika potpuno je shvatila veliki projekt EU-a. Pa pogledajmo na primjeru Pakta za Mediteran koja su načela toga projekta:
„…održiva i integrirana gospodarstva te sigurnost, otpornost i upravljanje migracijama.“
„Mediteran djeluje kao prirodna i logična zona za suradnju okolnih zemalja, s obzirom na dijeljenje mora i zajedničke izazove poput, primjerice, klimatskih promjena.“
„Novi pakt osmišljen je kako bi uskladio vanjski angažman EU-a s energetskom sigurnošću, proklamiranom zelenom politikom…“
„…promovirati svoje ekonomske interese, ali i demokratske vrijednosti. Mislim da je Arapsko proljeće pokazalo da su često građani, a ne političari jamac demokracije.“
„Mediteran jest i uspostava transmediteranske inicijative za suradnju u energetici i čistim tehnologijama radi proizvodnje energije iz obnovljivih izvora po konkurentnim cijenama…“
„…zeleni plan Unije trebao bi biti brendiran kao regionalna strategija, uz korištenje energetske suradnje kao jamca punokrvne zelene tranzicije i u Uniji i izvan njezinih granica…“
„…suradnja koja uključuje projekte kao što su koridor za dopremu vodika…“
„Budući da se sredozemna regija zagrijava 20 % brže od svjetskog prosjeka, jasno je da je potrebno hitno djelovati. Za zajedničke klimatske izazove potrebna su zajednička rješenja.“
„Ulaganjem u obnovljive izvore energije i infrastrukturu smanjujemo tu vrstu ovisnosti… i otvaramo zelena radna mjesta.“
„Mlađi od 30 godina čine više od polovice stanovništva Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Na tragu priče o mobilnosti, upravo je sjeverna Afrika potencijalni izvor talenata za Europu.“
„Mladi su jasan prioritet mojeg portfelja. Na mediteranskom forumu u Granadi pokrenula sam ideju o osnivanju Parlamentarne skupštine mladih Sredozemlja kako bi mladi ljudi preuzeli odgovornost i oblikovali novi Pakt o Mediteranu.“
„U prvom tromjesečju trebao bi se donijeti Akcijski plan u kojem će se definirati koje će zemlje sudionice sudjelovati u svakoj od inicijativa i akcija u okviru Pakta, kojih je preko stotinu.“
***
Dva prethodna primjera, Pučani u Zgrebu i Pakt za Mediteran, pokazuju da se naši kapitalistički gospodari nisu nimalo umorili u provedbi svojih projekata. Budući da su već usrećili europske narode, sada idu, poput katoličkih misionara, izvoziti sreću u Afriku i Aziju. I bit će sutra vrlo zanimljivo pogledati gdje će „ulupati“ velike novce tijekom provedbe Akcijskog plana. Bit će, također, zanimljivo vidjeti kakve će igre izmisliti kako bi narodima islamske kulture prodali protuprirodnu rodnu ideologiju, multikulturalizam, liberalni kapitalizam i borbu protiv svih tradicionalnih vrijednosti. Može se očekivati da će domaći kupci ubrzo namirisati zadah trulog voća i zahvaliti se na takvoj robi. S druge strane, nametljivi trgovci neće se nimalo uvrijediti zbog pretrpljenih troškova. Neće to biti njihov jedini propali projekt čiju će cijenu platiti narodi razvijenih europskih država. Platit će je proizvođači roba i usluga. Budući da bankari i špekulanti ništa ne proizvode, oni nemaju što izgubiti, ali mogu napraviti veliku štetu.
U Paktu za Mediteran nema ni jedne riječi o fizičkom zaustavljanju nelegalnih prelazaka granice. Naprotiv, tu je sve usmjereno na njihovu organiziranu provedbu. Organizatore pri tom ne zanima činjenica da je projekt stvaranja multirasnog i multikulturnog društva potpuno propao. Svakome tko misli dobro europskim narodima, jasno je da učenje francuskog jezika ne može napraviti muslimana iz sjeverne Afrike Francuzom, ali je isto tako jasno da su milijuni afričkih došljaka već destabilizirali francusko društvo. To se najbolje vidi po povremenim provalama nasilja u predgrađima francuskih gradova. Političari i vlasnici medija obično to osude i izraze zgražanje. Sve je popraćeno otrcanim frazama i čuđenjem kako potomci migranata koji su dobro naučili francuski jezik nemaju nikakvog poštovanja prema kućnom redu domaćina i kako nije pristojno to što rade. A riječ je o tome da afrički doseljenici samo daju oduška dubokom nezadovoljstvu što su se našli u sredini koja se toliko razlikuje od njihove predodžbe o pravilima kućnog reda. I svakom je objektivnom promatraču jasno da se ne može graditi harmonično društvo u koje se neograničeno ugurava ljude različitih rasa i kultura. Jasno je to i pravim organizatorima, ali njihovi interesi uopće nisu očuvanje harmoničnog društva. Razlog je veoma jednostavan: internacionalne kapitalističke elite znaju da je mnogo lakše vladati nestabilnim društvom.
Postoje dva projekta zelene tranzicije. Jedan se provodi u borbi protiv klimatskih promjena i on je jedna skupa nebuloza, a drugi se uspješno ostvaruje ako znamo da je zelena boja amblem islamskih naroda. Klimatske promjene nemaju antropogeni karakter i uskoro će se ova obmana raspršiti kao gusta magla pred izlazećim suncem. S druge strane, demografska zelena tranzicija ostvarila je i ostvaruje velike uspjehe i ona ima antropogeni uzrok. Samo ljudi koji iz dubine duše mrze ili se boje nacionalne konsolidacije europskih naroda, mogu organizirati takav projekt.






No Comment! Be the first one.