Veliki projekt rastakanja europskih naroda dobio je snažnu podršku Katoličke crkve u vrijeme pontifikata pape Franje (2013. – 2025.) Od samog početka ovaj, politički neodgovorni papa, nije propuštao nijednu priliku založiti autoritet Crkve kako bi se ubrzala organizirana invazija imigranata iz Azije i Afrike u Europu. Ostavljao je dojam da ga taj projekt čini posebno sretnim.
Otišao je toliko daleko da je osobno prao i ljubio noge migrantima i zatvorenicima. Sve se odvijalo pred kamerama kako bi poruka napravila maksimalni učinak. Treba naglasiti da se njegov pontifikat poklapa s najvećim valom imigranata koji je zapljusnuo europske narode. Tijekom ove invazije papa Franjo našao je dostojnog političkog partnera u liku njemačke kancelarke Angele Merkel. Navedena je otvoreno pozvala useljenike iz bijelog svijeta da dođu i žive u Njemačkoj o njemačkom trošku. Vlasnici medija odmah su joj dali naziv „najmoćnija žena u Europi“, „Mutti“ (Mama). Nije još jasno zašto ova moćna kancelarka nije, poslije zatvaranja svih nuklearnih elektrana u Njemačkoj, dobila još naziv „najsposobnija političarka“ ili „najzelenija političarka“. Na ta i slična pitanja povjesničari će morati dati odgovor. Jedno je sigurno, Nijemci će je dobro zapamtiti.
Ponekad je papin performans poprimao smiješan i čudan izgled. Gosti iz Sudana sigurno su se našli u čudu kada je papa Franjo pao na koljena i počeo svoj performans ljubeći njihove cipele.
Katolici iz Hrvatske također su se našli u čudu kada je ovaj konfuzni papa u postupak kanonizacije kardinala Stepinca uključio Srpsku pravoslavnu crkvu i na kraju odbio prijedlog za proglašenje svetim. Na taj način kardinal Stepinac dobio je posmrtno zahvalnicu s najvišeg mjesta za svoje držanje pred komunističkim sudom u Zagrebu 1946. godine.[1]
***
Po svemu sudeći, nasljednik pape Franje, Lav XIV. nastavio je stopama svog prethodnika. Tako u poruci za Svjetski dan migranata i izbjeglica čitamo:[2]
„…migranti i izbjeglice su „misionari nade“ u svijetu pogođenom ratovima, nejednakošću i globalnim krizama…“
„Ljudska mobilnost uglavnom je potaknuta potragom za srećom koju ratovi, nepravde i klimatska kriza stavljaju u veliku kušnju.“
„Briga o interesima cijele ljudske obitelji.“
„…milijuni ljudi prisiljeni su napustiti svoju domovinu u potrazi za sigurnijom budućnošću…“
„…ostvarenju općega dobra i globalnoj solidarnosti za dobrobit cijele ljudske obitelji.“
„U pouzdanju u Boga koji uvijek ispunjava svoja obećanja, nada je usko povezana sa željom za srećom svojstvenom ljudskim bićima i, u današnjem svakodnevnom životu, utjelovljena je u brojnim migrantima, izbjeglicama i raseljenim osobama, toliko da oni postaju povlašteni svjedoci u mjeri u kojoj obnavljaju iskustvo putovanja izraelskoga naroda, obilježeno nevoljama, podnošenjem i pouzdanjem.“
„Potraga za srećom – i perspektiva da ju se pronađe negdje drugdje – svakako je jedna od glavnih motivacija suvremenih ljudskih kretanja.“
„U svijetu zamračenom ratovima i nepravdama, čak i tamo gdje se čini da je sve izgubljeno, migranti i izbjeglice stoje kao glasnici nade. Njihova hrabrost i upornost herojsko je svjedočanstvo vjere koja vidi dalje od onoga što naše oči mogu vidjeti i što im daje snagu da prkose smrti na različitim suvremenim migracijskim rutama.“
„Papa Lav XIV. migrante i izbjeglice smatra pravim božanskim blagoslovom koji valja prepoznati i cijeniti.“
„Doista, oni svojim duhovnim entuzijazmom i svojom vitalnošću mogu pridonijeti oživljavanju krutih i opterećenih crkvenih zajednica, u kojima prijeteći napreduje duhovna pustinja.“
„Sveti Otac stoga potiče da se stvore uvjeti u kojima oni koji kucaju na vrata druge nacije mogu u potpunosti sudjelovati u životu zajednice u duhu istinskoga bratstva.“
Navedene teze zvuče kao patetičan manifest upućen svim imigrantima: „Dođite, mi vas jedva čekamo. Svi ljudi su jednaki, ne postoje rasne razlike.“ Današnji papa dolazi iz SAD-a i njemu je dobro poznato kako izgleda život i suživot pripadnika različitih rasa koji generacijama žive zajedno u New Yorku i drugim američkim gradovima. Njemu je, također, poznato kako multietničko društvo izgleda u mnogim europskim gradovima. Budući da su kršćanski klerici ljudi kao i svi drugi, onda treba podsjetiti da oholost i ignoranciju ne treba tražiti samo kod svjetovnih silnika. Ove ljudske slabosti možemo pronaći i u slučaju kada su zaogrnute plaštem univerzalnih načela ljubavi i filantropije. Povijesna su iskustva takva kakva jesu i ona su jedino mjerilo kada treba vrednovati i postojeći projekt zamjene stanovništva u Europi. Tako stvari stoje na zemlji, a nama je slobodno vjerovati kako će ljudski problemi biti riješeni na nebu. Do sada se pokazalo da svemogući Bog nema namjeru nešto promijeniti u ljudskoj prirodi. Ako je to tako, onda bi i kršćanski klerici trebali uvažiti Božje namjere. Ovdje nije riječ o tome je li netko filantrop ili mizantrop, društvenu stvarnost treba gledati u oči onakvu kakva jest. Od utopije nema nitko koristi.
***
Povijesna je činjenica da je kršćanstvo nastalo i napredovalo u rasno-etničkom kaosu koji je zahvatio gradove Rimskog Carstva. U to vrijeme kršćanstvo se obraćalo poniženima i uvrijeđenima nudeći nešto kao socijalizam migrantima, robovima, ženama i svim nezadovoljnicima koji su osjećali aristokratsko rimsko društvo kao nepravdu i neprijatelja. Iz ovog kaosa kršćanstvo je izašlo kao pobjednik. Stvorena je moćna kršćanska internacionalna država, a egalitarističke ideje brzo su gurnute u stranu.
Poslije dva tisućljeća europski su narodi u poodmakloj fazi dekadencije, a kršćanstvo gubi ili je potpuno izgubilo svoj utjecaj. Cijeli prizor neodoljivo podsjeća na sudbinu Rimskog Carstva. To se u papinoj poruci opisuje kao stanje gdje „prijeteći napreduje duhovna pustinja.“ I umjesto da papa ponudi rješenja koja bi mogla revitalizirati demografsku i kulturnu pustinju koja se nezadrživo širi, Katolička se crkva obraća, slično kao u antičko vrijeme, useljenicima iz Afrike i Azije. Ponovno, nije važno kakav je rasno-etnički sastav stada, važno je da ono raste. Kada je riječ o Europi, vatikanski su se internacionalisti preračunali. Jasno je da europsko stado nestaje, ali novi pridošlice dolaze kao pripadnici drukčije kulture i religije. Njihova kultura i običaji odavno su profilirani i nikakvi medijski performansi neće tu ništa promijeniti. Nitko sa strane njima ne treba ništa prati ili čistiti jer to oni sami rade već dugo vremena.
Doseljenici iz Afrike nisu samo pojedinci koje traže humani postupak. Kada bi to bili samo privremeni prolaznici, stranci koji trebaju pomoć, onda papa ne bi trebao slati nikakve posebne poruke jer su europska društva i građani u tom smislu najbolji primjer kako treba biti empatičan – pravi Samaritanci. Ali mi sad imamo situaciju da milijuni migranata prelaze nelegalno granice, odbacuju dokumente i pri tom ih nitko ne smije silom zaustavljati niti deportirati. Pored toga, sve se financira i medijski pokriva. Ti doseljenici nisu amorfna masa kao što je to bio slučaj u antičkim gradovima kada se pojavilo kršćanstvo. Rimski pape mogu sebi izbiti iz glave da će preko takvih došljaka povećati svoje vjerničko stado.
Oni već pokazuju svoje nezadovoljstvo u predgrađima europskih gradova, a s vremenom će njihovi zahtjevi postati organiziraniji i nasilniji. Drugim riječima, europska društva neće izgledati kao prije. Stoga treba naglasiti da ništa neće pred poviješću europskih naroda oprati i izbrisati podmuklo držanje i štetu koju nanose navedeni rimski pape. Na djelu je udruženi destruktivni pothvat koji prema europskim narodima provode dva centra moći: kapitalistička i kršćanska interancionala.
Rimski pape vrlo su dobro obaviješteni i oni znaju tko organizira ratove na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Njima je jasno da i izbjegličku invaziju na Europu organiziraju i usmjeravaju isti i slični ljudi. Isto tako, oni vide da nitko ne usmjerava mase izbjeglica u bogate islamske zemlje gdje bi se sigurno bolje snašli, nego baš u europska društva koja su njima po mnogo čemu strana. Na taj način njihova je odgovornost još veća. Katolička crkva bila je i jest jedan od vjerskih i političkih centara moći. Gledano sa stajališta interesa europskih naroda, pretenciozno i neprihvatljivo zvuči „briga o interesima cijele ljudske obitelji.“
Kršćanske crkve imale su na raspolaganju dvije tisuće godina da ostvare utopiju o „ljudskoj obitelji“ i ništa od toga. Pokazalo se da ljudske zajednice/države brinu za svoje interese na ovaj ili onaj način i da nemaju vremena ni volje voditi brigu o cijelom čovječanstvu. Tko zna, možda će poslije četiri tisuće godina početi drukčije razmišljati. Mi ne znamo kako će tada izgledati ljudsko društvo, ali pouzdano znamo da se u ljudskom ponašanju nije ništa bitno promijenilo u posljednjih dvije tisuće godina. Stoga, možemo osnovano pretpostaviti da će u rasnom i kulturnom kaosu u Europi biti više nasilja i da će se smanjiti kvaliteta življenja.
[1] Povijesna je ironija ta da je komunistički sud u Zagrebu 1946. godine osudio kardinala Stepinca na kaznu zatvora u trajanju od 16 godina zato što je on odbio prekinuti veze s Vatikanom. Svatko pismen na ovim prostorima znade da su srpske i hrvatske interpretacije Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije toliko različite da je glupo pokušavati postići suglasnost između dvije strane. Srbi imaju svoju nacionalnu crkvu i njima nitko izvana ne određuje koga će proglasiti svetim i mogu se samo nasmijati kako katolički kler u Hrvatskoj ponizno okreće prema papi i drugu stranu lica ako zatreba. Ovakvim ponašanjem papa je neizravno dodijelio i njima pljusku jer su zbog suprotstavljanja jugokomunizmu pretrpjeli veće ljudske žrtve nego sve istočnoeuropske zemlje zajedno.
Ali, ako se papa želio na ovaj način približiti pravoslavnom svijetu, treba kazati da je to krivi put. Pravi put bio bi odricanje od učenja da su rimski pape jedini nasljednici sv. Petra… a to je čisto ovozemaljski problem od kojega podjednako pate crkvena i svjetovna vlast. Nema tu nikakvih vjerskih apstrakcija, riječ je o tome tko će vladati. Ovaj tipično ovozemaljski problem odmah je iskrsnuo i među muslimanima poslije Muhamedove smrti.
[2] Papina poruka objavljena je u Vatikanu već u petak 25. srpnja 2025., na blagdan sv. Jakova Apostola. Preuzeto: https://laudato.hr/vijesti/papa-lav-xiv/papa-migranti-su-povlasteni-svjedoci-nade-u-razorenom-svijetu
No Comment! Be the first one.