Ugljikov dioksid, potpuno nedužan kemijski spoj, koji ima važnu ulogu u prirodnom ciklusu živog svijeta postao je planetarni neprijatelj. Tvrdnja da je antropogeni ugljikov dioksid uzročnik klimatskih promjena je jedna od velikih laži suvremenog Zapadnog svijeta. U ovom tekstu se pokušava objasniti što stoji iza te velike manipulacije koja poprima religiozna obilježja.
„Nisam pristaša teorije zavjere, ali…“
Većina politički korektnih građana ne propusti ponoviti navedenu frazu kako bi se izbjegle bilo kakve sumnje da se nešto važno u svijetu organizira skriveno od očiju javnosti. Takvi pritom koriste eufemizme kao što su „duboka država“, „zakulisni interesi“, „korporativni interesi“, „proxy djelovanje“ i silično. Prije svega, potrebno je razlučiti što je sve obuhvaćeno pojmom „zavjera“, pa onda možemo označiti pojedine društvene događaje kao zavjereničke. Na primjer, svi će se složiti da je nasilno rušenje neke vlade djelo zavjerenika, koji su u tajnosti pripremali svoj plan. Definicija zavjere postaje već manje jasna ili potpuno nejasna kada veliki kapitalisti financijski urade isti posao u tajnosti. To može biti financiranje oporbe ili proizvodnja skandala u nepoželjnoj vladi. Ovdje je potrebno naglasiti da je suvremena demokracija veoma skupa politička igra i da je višestranački sustav najprikladniji za upravljanje iz pozadine, koje vode kapitalisti a da se pritom sačuva fasada kako narod odlučuje o svemu. U ovom slučaju sve se da prikazati kao borba protiv korupcije i izraz narodne volje.
Stvari postaju još složenije i nejasnije kada veliki kapitalisti počnu organizirano ulagati novac u društvene projekte koji nemaju usko stranački karakter, nego se predstavljaju kao opće društveni i globalni interes. Jedan od takvih projekata je takozvana borba protiv klimatskih promjena. Očito je da živimo u vremenu kada se klima mijenja. Ono što nije očito i što je znanstveno neutemeljeno tvrdnja je da je čovjek izazvao te promjene korištenjem fosilnih goriva i proizvodnjom ugljikovog dioksida i drugih stakleničkih plinova koji se puštaju u atmosferu. Ovakva tvrdnja sama po sebi ne bi bila problem da ona nema dalekosežne gospodarske posljedice u državama koje je prihvaćaju. Gospodarske posljedice nisu apstrakcija i one su jasne prosječno obrazovanom čovjeku.
Kada je Ford počeo masovno proizvoditi čuveni model T, nije trebalo nekome nametati porez da bi ga ljudi kupovali po povoljnoj cijeni. Potrebe tržišta bile su dovoljne kao pokretač. Sada kada je automobilska tehnologija s pogonom na fosilna goriva dosegla vrhunac i kada je novi ili polovan automobil dostupan svakom građaninu, nameće se porez na korištenje takvih automobila kako bi se financirala prodaja električnih automobila. Problem je u tome što su takvi automobili skuplji i još nisu napravljene baterije koje bi bile tržišno konkurentne klasičnom pogonu. Onog časa kada to bude riješeno, neće biti potrebno zakulisnim putem preko EU-a nametati novu skuplju tehnologiju. Ostaje činjenica da do sada nije tehnički riješeno skladištenje električne struje, pa čemu onda žurba? Koje su sve posljedice napuštanja stare tehnologije? Sva ta pitanja, očito, nisu zanimljiva organizatorima kampanje protiv korištenja fosilnih goriva. Njihov je cilj da se maknu fosilna goriva bez obzira na cijenu. Kako bi opravdali ovako radikalne planove, potrebno je stvarati preko medija umjetnu sliku da je borba protiv ugljičnog dioksida globalno pitanje života i smrti?
Problemi zagađenja zraka u velikim gradovima su realni i mogu se rješavati na više načina, ali to nije tema ovog teksta. Nečisti gradski zrak samo je dobar racionalni povod za frontalni napad na fosilna goriva. Kako bi se takav cilj propagandno ostvario, mora postojati i neki racionalni sadržaj.
Postoji više dokaza da je borba protiv ugljikovog dioksida političko interesni projekt:
Ideja nije došla „odozdo“ iz znanstvenih ustanova pojedinih država, nego se nameće preko UN-a, putem Međuvladinog panela za klimatske promjene1 Godine 2019. smo imali priliku gledati prvorazrednu političko propagandnu predstavu u Glavnoj skupštini UN-a. Tamo je dovedena jedna učenica pučke škole iz Švedske u društvu svoje majke. Njezina je zadaća bila pročitati pripremljeni tekst u kojem se patetično apelira na sve države da spase planet zemlju od ugljikovog dioksida i drugih plinovitih neprijatelja. Jasno je da ljudi koji su u tom UN-ovom tijelu, nemaju moć nametnuti svoje stavove cijelom zapadnom svijetu. Zato mora postojati netko tko je moćniji od pojedinih vlada i njihovih znanstvenih institucija.
Porijeklo klimatskih promjena tipično je znanstveno pitanje. To je područje prirodnih znanosti, gdje je normalno da se slobodno formiraju i ukrštaju različita stajališta. U ovom slučaju to nije tako. Postoji mnogo znanstvenika koji tvrde da je teško ili nemoguće objaviti članak u stručnom časopisu koji nije na pravoj „liniji“. To potvrđuje ugledna kanadska znanstvenica koja se bavi proučavanjem klimatskih promjena. Ona rezignirano predlaže urednicima takvih časopisa da ih ukinu. Ako je sve o klimi desetljećima jasno, dakle, nema potrebe za njihovim postojanjem. Dr. Goldberg2 tvrdi da je znanstveno istraživanje o klimatskim promjenama moguće tek u mirovini, inače nema ništa od znanstvene karijere.
Slično tvrdi i nobelovac John F. Clauser.3 On izrijekom kaže da je suvremena znanost korumpirana. Govoreći jednostavnim rječnikom, to znači da se na tržištu mogu kupiti ne samo političari nego i znanstvenici. Među znanstvenicima postoje i izuzetci koji se ne daju kupiti. Takav je u prošlosti bio istaknuti srpski znanstvenik Milutin Milanković.4 Danas u Hrvatskoj akademik Vladimir Paar5 iznosi slična gledišta, ali gle slučaja, on nema pristupa na nacionalnim TV programima. Jedan od najboljih primjera prijevare pod krinkom znanstvenog istraživanja tvrdnje su da je klima u prošlosti bila dosta ujednačena, a onda je u XIX. stoljeću, kada su se počela koristiti naveliko fosilna goriva, došlo do naglog zatopljenja.6 Ovakva se tvrdnja označava kao manipulacija znanošću, a treba je nazvati pravim imenom: „velika laž“ u političko propagandne svrhe.
Medijska pokrivenost svih akcija koje su usmjerene na zaštitu okoliša postala je sveobuhvatna i trenutna i to je u redu. Na primjer, u Zagrebu su građani su izašli na ulicu prosvjedujući protiv gradnje spalionice medicinskog otpada. Privatni i državni mediji sve su to dužno popratili i očekivano, pokušaj gradnje spalionice je propao. Ali nitko se nije potrudio da ponudi alternativu spalionici u Zagrebu, jer bi taj alternativni prijedlog opet naišao na isti prijem građana koji su na isti način medijski preparirani da je svaki dimnjak narodni neprijatelj. Svaki nuklearni reaktor narodni je neprijatelj, ali nikome ne smeta što mi struju koristimo iz jednog takvog reaktora koji je tu, preko granice, u Sloveniji. Ni mađarski reaktori nas se ne tiču jer su u drugoj državi. Važno je da smo mi ekološki svjesni, a nas od opasnosti štiti državna granica i takozvane nevladine udruge. Slična se predstava događa pri skoro svakom pokušaju gradnje energana. Jednom su ugroženi šišmiši, drugi put ribe u jezeru, pa onda ptice nebeske tako dalje, smiješno. U svim ovim slučajevima mediji nastupaju na isti način i nikada nećete vidjeti da je poslije ovih građanskih inicijativa kompetentna i odgovorna osoba iz Vlade objasnila što nam treba kada je u pitanju spalionica i neka energana, koliko košta građane KW električne energije proizvedene uz pomoć sunca ili vjetra u odnosu prema klasičnim velikim proizvođačima i je li uopće moguće organizirati stabilnu opskrbu električne energije bez proizvođača koji ne proizvode ugljikov dioksid i nuklearnih elektrana. A to su stvari koje može shvatiti svaki srednjoškolac. I nikada nećete vidjeti da Vlada odlučno stane iza stručnog tumačenja koje je u nacionalnom interesu. Nadalje, postavlja se pitanje kako to da se državna i privatna TV kamera odmah nađe uz skupinu aktivista koji su zabrinuti za sudbinu planeta i koji virtualno figuriraju kao glas javnosti. Za bolje razumijevanje potrebno je podsjetiti da nikakve udruge nemaju potrebu izraziti zabrinutost što nam se događa s poljoprivredom poslije ulaska u EU i likvidacije Agrokora, tko su pravi vlasnici banaka i medija, imenom i prezimenom, njihova nacionalnost i državljanstvo.
Očito je da je kampanja protiv ugljikovog dioksida ispunjena nelogičnostima i nije utemeljena na znanstvenom istraživanju. Da je obrnuto, onda je ne bi trebalo nametati političkim putem i ne bi vlasnici medija sprečavali slobodnu razmjenu mišljenja. Za potvrdu vjerodostojnosti Njutnovih zakona nije potrebna pomoć Grete Thunberg u GS-u UN-a, niti anonimci u Međuvladinom klimatskom panelu UN-a koje je moguće kupiti za relativno mali novac. Također je teško povjerovati da bi vlasnici u pojedinim industrijama počeli svojom voljom ulagati novac u proizvodne projekte koji nisu konkurentni. Isto vrijedi za pojedine vlade kada je riječ o projektima koji idu prema ukidanju dosadašnjeg načina proizvodnje koji je utemeljen na fosilnim gorivima. U najmanju ruku vlade bi trebale biti krajnje suzdržane prema tako neizvjesnim projektima. Ali u praksi se događa posve obrnut proces. Iz Bruxellesa potpuno bezlični birokrati postavljaju već kratkoročne rokove do kada se trebamo osloboditi fosilnih goriva, a sve u interesu spasa čovječanstva, i svi političari to formalno prihvaćaju. One političare, koji se usude ne sudjelovati u velikom projektu spašavanja planeta, čeka sudbina bivšeg američkog predsjednika Trumpa – beskonačni niz privatnih i političkih skandala!
Činjenica je da se godinama u ovaj križarski rat protiv ugljikovog dioksida ulažu golema sredstva. Isključena je mogućnost da bi veliki industrijski proizvođači financirali takav „rat“ jer za to nemaju gospodarskih interesa, ali im je to moguće nametnuti. Primjer je automobilska industrija. Veliki proizvođači ulažu sredstva u promidžbu svojih interesa, a nikada obrnuto. Zato otpada tvrdnja da su u borbi protiv klimatskih promjena uključene velike korporacije, one mogu biti samo prisiljene na to. Isto tako vlade pojedinih zemalja ne mogu imati interesa podržavati radikalne promjene u gospodarstvu, a ipak se to događa. Na sceni je zadivljujuća suglasnost o tom pitanju, kao da ih sve nepogrešivo vodi zvijezda vodilja prema istom cilju nešto slično kao mudrace u Novom zavjetu. Ili je to možda financijska uzica, jer velike kompanije i vlade ne mogu dugo živjeti bez kreditne infuzije. Svi su oni “pacijenti priključeni na aparate” privatnih banaka.
Ovakvo ponašanje moguće je jedino objasniti time da veliki kapitalisti stoje iza cijelog projekta. I tu nije potrebno spekulirati, samo oni imaju moć usmjeriti i okupiti inače raznorodne gospodarske, političke i znanstvene organizacije prema zajedničkom cilju, a to je spas čovječanstva. Tu moć sigurno nemaju politički klauni kao što je bio prisjednik Europske vlade Jean-Claude Juncker. On nije imao dovoljno moći ni koncentracije da izjutra obuje par istih cipela, a da ne govorimo o njegovoj nasljednici, koja je tipična politička barbika. U politici je uobičajeno da se pod krinkom velikih ideja proturaju partikularni politički interesi. Ako tako prizemljimo cijeli projekt, onda treba samo postaviti pitanje: Tko ima interes od zabrane fosilnih goriva? Odgovor je: svi oni koji su na neki način u sukobu interesa s velikim proizvođačima nafte i plina, jer su ti proizvodi osnova njihove političke moći. Ako se tako postave stvari, onda uzvišeni ciljevi križarskog rata odmah postaju svakom razumljivi. Današnji rat u Ukrajini, gdje su sučeljeni SAD i Ruska federacija, to lijepo ilustrira. Drugi su primjer islamske zemlje. To je grupacija zemalja koja ostaje dosljedna islamskoj tradiciji s uporištem u Kuranu i koja ne prihvaća politički obrazac liberalnog kapitalizma. Istovremeno, te zemlje su u manjoj ili većoj mjeri u sukobu s Izraelom. Nadalje, nekadašnje komunističko gospodarstvo Kine postalo je industrijski centar svijeta i njima ne pada na pamet da proglase ugljikov dioksid za narodnog neprijatelja. Kinezima je, izgleda, dosta utopija i narodnih neprijatelja.
Organizirana borba za spas planeta već je poprimila histerične oblike tipične za jednu svjetovnu religiju. Sjetimo se samo kako je „najmoćnija žena u Europi“7 odlučila pozatvarati sve nuklearne elektrane u Njemačkoj. Očito je da je bivša polaznica političkog kursa za buduće političare u Davosu ozbiljno shvatila svoju političku zadaću. Možda njemački narod gospodarski još može izdržati takve eksperimente, ali je pitanje koliko dugo i mogu li to drugi narodi koji nemaju radnu energiju kao Nijemci. Pravovjerni političari već dobivaju rokove da u svojim zemljama zatvaraju farme, a sve za spas planeta. Prije nekoliko godina zagrebački gradski autobusi bili su ukrašeni s velikim natpisima: Vozimo na biodizel. Poslije kraćeg vremena, parola je uklonjena, ali je ostalo upozorenje građanima koliki su intelektualni kapaciteti ljudi iz grada koji su takvu besmislicu prihvatili kao rješenje za pogon autobusa8. Moglo bi se nabrajati još primjera, za sada će biti dovoljno prenijeti izjavu ministra hrvatske Vlade da ćemo upotrijebiti vodik kao gorivo za pogon vlakova prema Dalmaciji!9 Nije jasno zašto se ministar toliko brine za čisti zrak na prometnici prema Dalmaciji, pa tamo nema nikakvih dimnjaka, a ljudi i životinja je sve manje. Na kraju bilo bi pametno pričekati i prepustiti drugima da počnu koristiti takvo gorivo.
Za jednog promatrača koji nije zahvaćen vjerskim žarom, sve to izgleda nerazumno i smiješno, ali gledano sa stajališta organizatora, to ima svoju logiku. Na ovaj se način odvraća pozornost od važnih društvenih i političkih pitanja i usmjerava u krivom smjeru. Danas je, svakako, demografski slom europskih naroda i organizirana zamjena stanovništva prvorazredni problem. Današnje zapadne države imaju na raspolaganju moćna tehnička sredstva za suzbijanje trgovine narkoticima, ali nedostaje politička volja da se zatre ta pošast. Da apsurd bude veći, istodobno s odlučnom kampanjom protiv pušenja duhana, sustavno se radi na legalizaciji lakih droga! Tu je i čudovišni financijski sustav koji ciklično proizvodi krize, a onda to sve narod plaća kroz inflaciju i poreze. To je sustav u kojem glavnu riječ vode vlasnici banaka i špekulanti koji nemaju nikakve veze s društveno korisnim radom, a silno su zabrinuti za budućnost planeta A upravo je divlji kapitalizam bankara koji potiče patološki rast proizvodnje i BDP-a i velikih korporacija, koji se isključivo rukovode profitom, glavni generator onečišćenja zemlje i atmosfere. Sve su to teme koje treba zaobići u širokom luku da se ljudsko stado previše ne zbunjuje. Zato glavni mediji uvijek nađu neku globalnu prijetnju ljudima i životinjama, uvijek se negdje ratuje, uvijek su negdje nepogode, višestruka ubojstva, tako da se ljudi stalno osjećaju nesigurno. Prema akademiku Paaru, klimatske promjene određuju Sunce, čija termodinamika još nije razjašnjena, i složeno ciklično gibanje Zemlje, Mjeseca i drugih planeta. Bilo bi dobro kada bi TV uvažila činjenice iz nebeske mehanike i kada bi prestali svakodnevno slati u eter politički vjeronauk o klimatskom sudnjem danu. Čovjek ne može svojom aktivnošću promijeniti prirodne klimatske cikluse, ali društvene, gospodarske i političke odnose može.
Mi možemo nazvati politički sustav na zapadu ovako ili onako, to nije važno. Važan je sadržaj i bitne odrednice. Svi „politički korektni“ građani trebaju znati da je skriveno političko djelovanje preko posrednika (proxy) osnovni modus operandi u zapadnom svijetu. Današnje zapadno društvo podsjeća na veliko kazalište lutaka. U kazalištu lutaka ne vide se osobe koje vuku konce, a lutke su zamijenili živi političari, gospodarstvenici i znanstvenici. Veliki kapitalisti nemaju afere, njih ne prate paparazzi, o njima se ne smiju pričati vicevi, ne zna se gdje stanuju, nitko ih ne kritizira, zapravo se ne zna postoje li uopće. Za razliku od njih, britanska kraljevska kuća, koja je formalno najviša vlast, desetljećima je izvor materijala za tabloide, a da ne govorimo o kratkoročnim političarima u drugim državama.
Ugljikov dioksid je stavljen na UN-ov popis zagađivača atmosfere, plin koji je u osnovi životnog ciklusa na zemlji10. Ova činjenica sama po sebi upozorenje o mogućnostima manipuliranja javnim mnijenjem. Nietzsche je svojevremeno definirao svoj pogled na svijet kao „vječno vraćanje istog“ (die Ewige Viederkunft des Gleichen). Mnogi se ne slažu s takvom tezom, ali samo mali broj ljudi može osporiti činjenicu da se glupost vječito vraća. Ona se nije bila udomaćila samo u „mračnom srednjem vijeku“, nego se šepuri i u našem vremenu kada su prirodne znanosti dosegnule neviđeni razvoj. Nekadašnji zli demoni i čudesa sada su poprimili formu ugljičnog dioksida, metana ili nebuloznih društvenih i antropoloških koncepcija. Usprkos činjenici da su vodena para i oblaci odgovorni za preko 70 % stakleničkog učinka i da je stvaranje vodene pare u izravnoj vezi s termodinamikom sunca, ugljikov dioksid koji proizvodi čovjek, postao je zao duh koji hoće uništiti naš planetarni raj i na tog demona potrebno je svaku večer podsjetiti ljudsko stado preko TV ekrana.
U fizici je davno utvrđen zakon očuvanja energije. Kada je riječ o ljudskom društvu, onda bi trebalo dodati još Zakon očuvanja gluposti. Mi sada znamo da će život na našem planetu biti uništen za nekoliko milijardi godina, ali prema novom zakonu Glupost je neuništiva i ona će sigurno naći utočište na nekom drugom planetu. Tamo će je objeručke prihvatiti neki novi ljupki i inkluzivni domorodci koji vrijeme uglavnom provode kao promatrači velikih zidnih monitora…
POVEZNICE:
http://Transcript: Greta Thunberg’s Speech At The U.N. Climate Action Summit, September 23, 2019.
https://www.unz.com/article/climate-lunacy-enthroned/
ZABILJEŠKE:
- IGCC, Intergovernmental Panel on Climate Change. [↩]
- Fred Goldberg, 1942. – 2016., švedski znanstvenik. Zanimljivo je kako se uspio „prošvercati“ na HTV. Naziv emisije govori za sebe „Na rubu znanosti“. Vidi : (https://www.youtube.com/watch?v=BNIkZd5b8hc [↩]
- John, F. Clauser, 1942., američki fizičar, nobelovac 2022. [↩]
- Milutin Milanković, (Dalj, 28. V. 1879. – Beograd, 12. XII. 1958.), geofizičar, astronom i građevinski inženjer. On je otkrio periodične promjene ekscentriteta Zemljine putanje i nagiba Zemljine osi kao uzrok dugoročnih klimatskih promjena, tojest nastanka i nestanka ledenih doba. Predviđanja ovog izuzetnog znanstvenika su kasnije potvrđena u istraživanjima. [↩]
- Vladimir Paar, 1942., profesor na PMF-u u Zagrebu i član HAZU-a. [↩]
- Poznato pod engleskim nazivom Hokejaška palica, Hockey stick. [↩]
- Angela Merkel, 1954., njemačka političarka. [↩]
- Proizvodnja biodizela ubrzo bi osiromašila zelju za daljnje rađanje usjeva. [↩]
- Vodik je visokoeksplozivan plin, proizvodnja, skladištenje i transport su skupi. [↩]
- Mark Keenan, znanstvenik koji je bio član Odjela za okoliš UN-a i Odjela za energiju i klimatske promjene Ujedinjenog kraljevstva, Trandscending the Climate Change Deception toward Real Sustainability. [↩]
No Comment! Be the first one.