OPĆA ZBRKA U EUROPSKOM GRADU M.
U veljači 2025. godine grad M. bio je mjesto okupljanja vladajuće elite iz drugih europskih gradova. Budući da na konferenciju nisu bili pozvani neistomišljenici, među uzvanicima je prevladavao osjećaj samozadovoljstva i ponosa na svoja društvena postignuća. U grad je mogao nelegalno doći bilo tko iz bijelog svijeta i dobiti smještaj o gradskom trošku, a promidžba homoseksualizma i zelene tranzicije postala je mjerilo ispunjenja europskih vrijednosti i način života. A svaki političar koji bi dovodio u pitanje navedene velike vrijednosti, bio bi smjesta označen kao ekstremist koji remeti društveni sklad. Tu je idilu iznenada poremetio usamljeni jahač koji se pojavio u gradu. Onako bradat i opaka pogleda ispod spuštenih obrva izazvao je odmah zabrinutost kod politički korektnih uglednika grada i gostiju. Predstavio se kao izaslanik novog šerifa u gradu W. Treba naglasiti da su čelni ljudi europskog grada već stekli politički refleks da pažljivo saslušaju i prihvate kao putokaz mišljenje svakog šerifa iz grada W. sve od kraja Drugog svjetskog rata. Zato se i ovoga puta okupila gradska elita u očekivanju da će susret proći u suglasju oko zajedničkih vrijednosti. Odmah se pokazalo da je neznanac podjednako spretan na jeziku kao i na revolveru. Bez ikakvog respekta prema politički korektnim čelnicima, on je doveo u pitanje njihove omiljene vrijednosti. Ukazao je na politički kaos koji je napravila gradska elita kada je pozvala imigrante da nelegalno ulaze u grad. Bez ikakvog poštovanja prema političkim vrijednostima gradske elite rekao je da je njihov glavni problem nekontrolirano useljavanje u grad o trošku grada, a ne zaštita granica gradova daleko na istoku.
J. D. Vance1
Politički pravednici bili su zgranuti ovakvim ponašanjem. Počeli su međusobno tiho izmjenjivati komentare: „Pa kako se on usuđuje dovoditi u pitanje naše političke vrijednosti kada je sve tako jasno. Ovaj čovjek očito nije gledao dovoljno dugo TV, vjerojatno nije dovoljno „educiran“ od NVO-a, neotesani ognjištar i provincijalac. Vjeruje li on uopće u to što govori?“ A neki su odmah pomislili da na njemu treba primijeniti isprobana rješenja za neistomišljenike: zabrana pristupa medijima i psihoterapija kako bi se suočio sa svojim unutarnjim problemima. Usamljeni bi jahač zaista imao takav tretman kada ne bi bio predstavnik velikog novog šerifa.
Dugogodišnja praksa vladajućih elita pokazala je djelotvornost upotrebe pojmova iz psihijatrije. Kada je riječ o fizičkim nedostatcima protivnika, onda je tu sužen prostor za manipulaciju. Tako nije moguće zalijepiti političkom protivniku etiketu da je slijep, ako on to nije i pitanje je koliko bi to bilo uspješno izmišljati i naglašavati. Ali se područje psihijatrije pokazalo prikladno za ovakav oblik obračunavanja s političkim protivnikom. Na primjer, protivnik postaje mrzitelj svega i svačega, ekstremist, pa neka se on poslije brani u uvjetima kada nema pristup medijima. Kada je riječ o psihijatrijskim pojmovima u političkoj borbi, onda treba naglasiti da postoji dio tog patološkog spektra kojim se vladajuće liberalne elite nikada ne koriste. Nikada nećemo čuti da se političkom protivniku zalijepi etiketa s natpisom: protuprirodno seksualno ponašanje, perverzija ili mazohizam (individualni i kolektivni).
Neki su gradski čelnici smogli snage otvoreno prigovoriti ponašanju E. M. jednoga od pomoćnika šerifa iz grada W. na zapadu. Taj iznimno bogati pomoćnik ponaša se posve nekonvencionalno i domaćini su primijetili da ih on na sceni više podsjeća na Micka Jaggera u mladim danima nego na vladinog dužnosnika. Osim toga, tu su i politički nekorektne izjave. Pripadnici gradske elite su poslije ovih primjedbi očekivali da će se gost pokušati braniti, ali on je postao krajnje sarkastičan kada je uzvratio retorički: „Kada smo mi u Americi mogli deset godina slušati lekcije Grete Thunberg, onda i vi možete nekoliko mjeseci slušati i gledati E. M.“
Prevedeno na obični jezik to znači: „Kada smo bili prisiljeni godinama slušati gluposti Grete Thunberg o zelenoj tranziciji i klimatskim promjenama koje je prouzročio čovjek, onda i vi možete gledati nekoliko mjeseci našeg novog ekscentričnog dužnosnika.“ U zbilji novi je šerif odmah nakon preuzimanja dužnosti istupio iz međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama. Prema njegovom mišljenju odredbe tog sporazuma već su nanijele velike štete gospodarstvu njegovog grada. Na opće zgražanje europske političke elite on je prestao vjerovati u temeljnu dogmu o antropogenom uzroku klimatskih promjena, a sada pokušava nametnuti svoje krivovjerje i nama u Europi, nečuveno.
Čelni čovjek najvećeg gospodarstva na zapadu i prije je iznosio slične stavove, kao i čelnici velikih gospodarstava s drugih kontinenata, ali to nije nimalo pokolebalo europske gradske vlasti da se okane ćoravog posla na vlastitu štetu. Sljedbenici novog klimatskog kulta bili su i dalje uvjereni da rade dobar posao. Njihovu vjeru nije moglo poljuljati niti posrtanje europske automobilske industrije pod križem briselskih odredbi o napuštanju fosilnih goriva u gospodarstvu i prelasku na električna vozila i poskupljenje cjelokupnog života, jer industriju možemo izgubiti, ali planetu ne smijemo.
Psihološko stanje europske elite u gradu M. možda najbolje oslikava činjenica da je predsjedavajući sastanka bio toliko potresen nastupom američkog kauboja da se prestao smijati novom šerifu i da je briznuo u plač. Bilo je zaista dirljivo gledati kako ga tješe njegovi istomišljenici.
Među prvima je pristupio i obrisao suze uplakanom predstavnik malog grada na obali Jadranskog mora koji je poznat po tome što ozbiljno shvaća dubinu misli gospođice Thunberg. U toj državi vjernici su stoljećima ponavljali mehanički iste riječi večernje molitve. Sada, kada svako domaćinstvo ima vlastiti TV oltar u kući, vlasnici TV-a su se pobrinuli da stari rituali budu zamijenjeni novim. Sada je sastavni dio večernjeg rituala postalo podsjećanje i zastrašivanje. Teza je uvijek ista, čovjek je počinio težak grijeh protiv prirode i jedini način kako će se iskupiti jest taj da treba žrtvovati sve kratkoročne koristi koje su povezane s proizvodnjom ugljikova dioksida. Ukratko je predočio uplakanom političaru sve uspjehe koje je njegova mala država postigla za spas planeta Zemlje. Tako je naveo da su svi proizvođači ugljikova dioksida zakonski prinuđeni plaćati poseban namet koji bi onda bio usmjeren u projekte zelene tranzicije i održiva gospodarstva. Također se pohvalio da je njegova država ugasila ili porušila sve dimnjake, kao i da je gotovo likvidirala zločeste proizvođače metana na farmama. Kada je čuo takve izraze vjere i podrške, potresenom se političaru ozarilo lice. Instinktivno je zagrlio pravovjernog južnjaka i pritom mu ispod glasa rekao: „Naša vjera u dekarbonizaciju i multi-kulti društvo će nas spasiti, a proizvođači toksičnih fosilnih goriva ostat će bez osnovne poluge moći.“
I drugi su čelnici gradske elite jedan za drugim nastavili tješiti i uvjeravati uplakanog da je novi šerif u gradu W. samo prolazna pojava, nešto poput suvremenog Julijana Apostate2 i da će poslije njegove kratke političke diverzije opet u gradu W. nastupiti zlatno doba slobodnog kretanja ljudi, roba i kapitala. Mi znamo iz povijesti da bogovi nisu bili na strani antičkog Apostate, da je on vladao kratko i umro nasilnom smrću. Suvremeni politički Apostata sretno je preživio pokušaje nasilne smrti, ali je malo vjerojatno da će suvremeni bogovi/moćnici trpjeti dugo ovakvog silnika koji nasrće na besmrtne planetarne zelene vrijednosti. Te su vrijednosti vladajućoj eliti na zapadu toliko jasne da su odlučili da o njima ne treba voditi nikakve javne rasprave jer to može samo zbuniti političare i vjerni puk.
Poslije kratkog govora bilo je mnoštvo pitanja, ali usamljeni jahač nije pokazao volju za diskusijom pravdajući se da je već planirao sa suprugom obilazak povijesnih znamenitosti grada M.
Tko zna, možda će ubrzo kult zelene boginje Thunberg ponovno procvjetati u velikom zapadnom gradu W. U tom će slučaju zelena boginja uskrsnuti u svoj ljepoti poput božanstava iz starog Egipta, a njezin veliki neprijatelj Ugljikov dioksid (CO2), kao oličenje zla, bit će stjeran u podzemlje s ostalim zlim duhovima/plinovima. U općem veselju nitko se neće zapitati kako nekome može pasti na pamet da ovaj životvorni plin proglasi zagađivačem?
Treba odmah podsjetiti da će u tom slučaju uslijediti ljutite reakcije božanstava iz skupine koja se zove Sunčev planetarni sustav.
Sunce (Sol invictus),3 kao najmoćnije, prigovorit će: „Kakva drskost tvrditi da na našem pratećem planetu klimatske promjene nastaju mimo naše volje! Kako mogu nekakvi mikroorganizmi na Zemlji (Geja) izazvati takve promjene? Slično će razmišljati i ostali članovi Sunčevog panteona. Među njima će sigurno najviše negodovati Jupiter. Jupiter je uvijek bio svjestan svoje moći u odnosu prema ostalim božanstvima koje drži u zarobljeništvu moćno Sunce. Jupiter će se sigurno zapitati kako netko može bez njegove volje mijenjati klimu na malom planetu Zemlji kada je poznato da ona, kao i ostali planeti, prilagođavaju svoje kretanje prema našoj volji.“
Bez obzira na suprotno mišljenje najmoćnijih bogova u Sunčevom sustavu, u ovoj gigantskoj borbi dobra i zla mala država na Jadranskom moru jasno se opredijelila. U njoj više ništa ne dimi, a zli duhovi koje predvodi CO2 protjerani su.
- https://www.advance.hr/tekst/jd-vance-u-m-nchenu-kompletan-transkript-govor-koji-je-smrznuo-atlantik-i-duboko-sokirao-europu/ [↩]
- Julijan II. Apostata (Otpadnik) 331. – 363., rimski car i filozof, poznat po tome što je pokušao ponovno oživjeti kult rimskih bogova nasuprot proširenom kršćanstvu. [↩]
- Nepobjedivo Sunce, tako su Rimljani nazivali božanstvo. [↩]
No Comment! Be the first one.