DRUŠTVENI REJTING

U poslovnom svijetu uobičajeno je da sudionici prije sklapanja poslova provjeravaju ozbiljnost partnera. U tu svrhu bankari imaju dobro razrađeni upitnik koji mora popuniti svaki klijent, inače nema kredita. Prilikom primanja u državnu službu i drugdje traži se uvjerenje iz kojega je vidljivo ima li budući zaposlenik posla sa sudom ili je prije imao.

Dvadesetih godina kineske su vlasti odlučile napraviti jedan veliki iskorak tako što su pokušali objediniti sve društveno negativne podatke od različitih institucija. Na taj su način bodovno odredili nizak društveni rejting fizičkih i pravnih subjekata sve do vladinih organizacija.

Kinezi se nisu zaustavili samo na određivanju negativnog, nego su istodobno u objedinjeno ocjenjivanje uključili i pozitivni društveni rejting.[1] Ova druga komponenta ocjenjivanja dobro se uklapa u cijeli projekt. Na ovaj se način otvara veliki prostor za usmjeravanje društveno pozitivnih ponašanja. Kinezi su i prije pobjede komunista 1949. godine imali sličnu tradiciju, ali tek je digitalna revolucija znatno olakšala ovakav projekt. Da nije bilo nje, kineske bi vlasti došle u napast da formiraju veliku vojsku birokrata i sve bi podsjećalo na boljševičku praksu gdje je trebalo formirati preveliki i skupi birokratski policijski aparat, a sve u interesu radnika.

Kako bi ovakav projekt bio provediv, potrebna je snažna suverena država koja zna što su nacionalni interesi, a što nisu. Povijesna je ironija i paradoks da je kineskim komunistima doteklo pameti i snage da obračunaju s egalitarističkim ultrašima u svojim redovima i da istodobno ostanu vodeća politička snaga koja je, po prvi put u novijoj povijesti, okupila cijeli narod.

Na vrhuncu komunističkog terora napredna mladež (Crvena garda) organizirali su javno sramoćenje i ponižavanje političkih protivnika.

Današnji sustav društvenog ocjenjivanja u Kini datira od 2014. i trebao bi obuhvatiti sve građane. Jedan dio njih može se naći na „crnoj listi“, a drugi dio na „crvenoj“. U prvom slučaju riječ je o bodovanju društveno neprihvatljivog, a u drugom slučaju pohvalnog i prihvatljivog ponašanja. Važno je napomenuti da je navedeno ocjenjivanje javno. Zapadni liberalni dekadenti odmah će optužiti Kineze da je to povreda tajnosti osobnih podataka i totalitarizam. Naravno, Kinezi se mogu samo nasmijati kada čuju ovakve primjedbe. Mogu i odgovoriti protupitanjem: „Tko treba određivati što je prihvatljivo, a što nije? Je li bolje da legalna država oblikuje javno mnijenje ili da to radi takozvana duboka država iz sjene koja nikome ne odgovara?

***

Prema kineskom projektu negativni bodovi se prikupljaju, među ostalim, u slučaju neplaćanja računa, nepoštivanja zakona i netočnog prikazivanja financijskih podataka. Digitalizacija i dobra organizacija mogu biti veoma fleksibilni kada je riječ o tome što treba dodati na „crnu listu“ bodova.

Na primjer, vlasti u mnogim kineskim gradovima fotografiraju neodgovorne pješake u prelasku ulice. Navedene snimke prosljeđuju na vladinu internetsku stranicu i tako ih izvrgavaju podsmjehu.[2]

Poslovni ljudi mogu lako dospjeti na „crnu listu“, ali potrebno je nekoliko godina kako bi poslodavac bio maknut s ove liste. Ovoj listi prethodi stepenica koja samo upozorava na određene nepravilnosti. To znači da poslodavci mogu biti na „crnoj listi“ ili na putu prema njoj. Nadalje, kod poslodavaca se boduje odnos prema zaposlenicima, pridržavanje pravila, izvršavanje poslovnih obveza, plaćanje poreza i zaštita okoliša.

Za fizičke osobe negativne bodove donosi i loš odnos prema obitelji, nasilje i zanemarivanje starih roditelja, kao i prometni prekršaji. Tome treba dodati i varanje preko interneta, pušenje tamo gdje je zabranjeno, kao i izlazak sa psom bez povodca.

Osim javnog izlaganja društveno negativnog ponašanja, skupljači negativnih bodova susreću se s mnogim ograničenjima. To su, na primjer: uskraćivanje karte za vlak, avion, odlazak u inozemstvo, usporavanje interneta, javno ismijavanje, uskraćivanje kredita i posla, kao i manje poslovnih mogućnosti i više posla oko papirologije.

Zatim, roditelji ne mogu upisati djecu u svaku školu, a hoteli ne primaju goste s negativnom društvenom ocjenom. Izgleda da u praksi postoji nepresušan izvor malih i velikih ograničenja i sankcija za negativno ponašanje. Samo treba imati malo mašte, političke volje i pametno iskoristiti mogućnosti internetske tehnologije.

Nadalje, tu je uskraćivanje pristupa nekim socijalnim uslugama, otežan pristup kreditu, uskraćivanje namještenja u vladinim službama, uskraćivanje pristupa privatnim školama, javno sramoćenje: objava slika, imena i OIB-a osoba koje su na „crnoj listi“. Kad netko zove „crnce“, pojavi se ton koji je vlada nametnula i koji obavještava pozivatelja da zove „nepoštenog dužnika“.

Negativna ocjena može se dobiti ako netko širi glasine preko interneta, vozi pod utjecajem alkohola ili organizira ilegalni prosvjed.

***

Osim „crne liste“, javnosti se nudi i popis građana i pravnih osoba koji imaju pogodnosti. Građani koji su davatelji krvi i oni koji se bave karitativnom djelatnosti imaju manje iznenadnih državnih kontrola, ubrzani postupak na carini, ubrzani povrat poreza, manje birokracije, prednost u redoslijedu vezano za dodjelu stanova koju kontrolira država ili grad, porezne olakšice i sl.

Tu je i besplatan pristup prostorima za tjelovježbu, skraćeno čekanje u bolnicama, korištenje brze trake u prometu, jeftiniji javni prijevoz, najam bicikla i automobila bez depozita.

Na primjer veća se ocjena dobiva ako osoba svojim ponašanjem djeluje pozitivno na susjedstvo.

***

Kada je riječ o Hrvatskoj, onda izranja dosta područja gdje bi društveno ocjenjivanje dobro došlo.

PREBIVALIŠTE, PRIMANJE SLUŽBENE POŠTE

U Hrvatskoj su sudovi zatrpani neriješenim predmetima. Tu nije pomogla ni digitalna revolucija. Osobito je to izraženo u prekršajnom postupanju. Veliki je problem neuredno plaćanje novčanih kazni i nepreuzimanje službenih obavijesti na prijavljenoj adresi.

IZVOR PRIHODA

Za punoljetne osobe treba dostaviti u jedinstvenu bazu sve izvore primanja iz zemlje i inozemstva. Svaka osoba koja ne može predočiti navedeno, parazitira na ovaj ili onaj način ili je u području kriminala.

SLUŽENJE U VOJSCI

Odbijanje služenja u vojsci trebalo bi nositi sa sobom znatne negativne bodove. Zakonski je već regulirano da takve osobe imaju ograničenja u zapošljavanju u državnim službama. To nije dovoljno jer se ovdje vojna obveza tretira kao stvar izbora. Potpuno je psihološki i politički neprihvatljivo da jedan mladi čovjek mora ići ratovati na teren, a njegov vršnjak susjed ostaje doma zaokupljen mobitelom i internetskim igricama.

Britanci su u Prvom svjetskom ratu javno sramotili vojnike koji nisu htjeli uzeti pušku u ruke tako što bi ih skinuli do gola i zatim natjerali da trče na otvorenom pred ostalim vojnicima.

NARKOMANIJA

Zanimljivo je kako se permisivni dekadenti u našem društvu odnose prema ovom društvenom kanceru. Načelno je narkomanija zlo, ali pustimo mlade da uzimaju kanabis jer on može biti i koristan.

Dobro bi došlo nenajavljeno i ograničeno testiranje osoba svih uzrasta na droge. Prvi put registrirani bilježe se za buduća nenadana testiranja i upozoravaju da će poslije toga biti objavljeni na internetu.

Kada je riječ o velikim trgovcima, predsjednik Trump počeo je komunicirati s njima pravim jezikom, a to je jezik izravne sile. On je za njih, de facto, uveo izvanredni sud koji brzo izriče smrtne kazne. Budući da su u pitanju veliki materijalni interesi, to je jedini način da velika trgovina drogom postane neisplativa.

Očekivano, mediji u Hrvata sve gledaju s rezervom i prikrivenim nezadovoljstvom. Bože, tu su povrijeđena ova ili ona prava. Zar nije bolje godišnje oglasiti dvije velike zaplijene droge da se javnost umiri i nastaviti borbu protiv pušenja duhana na javnim mjestima?

GRAFITI

Svjedoci smo u Zagrebu neviđenog estetskog uništavanja uličnih fasada. To nije problem političarima kojima su usta puna „građana grada Zagreba“. Na državnoj televiziji čak se prikazuju dokumentarci u kojima su noćni vandali prikazani kao nekakva alternativna gradska umjetnička gerila.

OPUŠCI I OSTALO

Nikakve gradske službe ne mogu očistiti sve što ljudi ostavljaju iza sebe na nogostupu prije ulaska u tramvaj. Tehnički, ne bi bio nikakav problem službeno organizirati fotografiranje pušača na tramvajskim stanicama i to proslijediti na internet kao primjer neodgovornog ponašanja. Osim toga, redari/policajci u civilnim odijelima dobro bi došli, pod uvjetom da mogu odrediti visoku kaznu. Ako bi takve intervencije još bile snimane i objavljene, onda to ne bi trebalo provoditi često – fama volat.

***

S obzirom na to da su narodi i rase različiti, kao i kulture nastale na tom temelju, kineska praksa može poslužiti samo kao koristan primjer, nikako kao uzor koji treba doslovno preslikavati. Kada je riječ o Hrvatskoj, onda je teško očekivati da će se prikupiti dovoljno političke volje za projekt društvenog rejtinga. Biološko-etnički sastav hrvatskog naroda vrlo je različit. To se manifestira u svim područjima društvenog života, od pisanja novije povijesti pa do toga da je nemoguće odrediti kako trebaju biti obučeni i uređeni učenici i nastavnici u srednjoj školi.

Bez obzira na navedeni problem, prosječni građanin dobro bi razmislio o tome je li pametno odbiti služenje u vojsci ili bacati opuške po pločniku kada bi ga na nekom šalteru dočekao uljudni, ali odlučan glas službenika da se prvo moraju izvršavati obveze prema društvu pa tek potom tražiti svoja prava.

Ismijavanje tuđih gluposti u osnovi je humora i ljudi u tom iskreno uživaju jer se na taj način oslobađaju tereta vlastitih gluposti. Pritom je važno samo da objekt ismijavanja ili sramoćenja ne nosi naše ime jer se onda osjećamo krajnje neugodno. Ta se psihološka činjenica može politički zloupotrebljavati, kao u slučaju Maovih Crvenih gardista. Ali ismijavanje i javno sramoćenje može biti vrlo koristan alat ako se pametno koristi u općedruštvenom interesu.

Možemo zamisliti kako bi se gledatelji HTV-a ugodno zabavili kada bi ih prije glavnog dnevnika umjesto divljeg reklamiranja, gdje dominira abdominalna problematika i krajnji neukus, dočekao ženski glas koji imitira putnike u gradskom prijevozu i koji uveseljava cijeli autobus govoreći glasno preko mobitela o laboratorijskim nalazima sa Svetog Duha ili značajno objavljuje cijelom autobusu i svijetu: „U busu sam, sendvič ti je u hladnjaku“…

Navedena su samo neka područja života gdje bi određivanje društvenog rejtinga moglo biti djelotvorno. Postoji mnogo drugih primjera iz društvenog života gdje se može mnogo medijski uraditi uz male troškove.

[1] U ovom tekstu je engleski izraz „Social Credit“ preveden kao „društveni rejting“. Moguće ga je prevesti i na drugi način, kao “društveni ugled”.

[2] Nepropisno kretanje po kolniku (Jaywalking). Jedna AI firma U Kini već radi na trenutnom prepoznavanju lica i slanju obavijesti o kazni prekršitelju.