U prošlosti su teolozi i filozofi potrošili mnogo energije u pokušaju da objasne ili opovrgnu mogućnost da stvoritelj (demiurg) može iz ništa stvoriti nešto. Filozofi su tvrdili da je to nemoguće (ex nihilo, nihil) i da takva teza donosi sa sobom toliko proturječnosti i neodgovorenih pitanja da je treba odbaciti. Pogledajmo kako naši kapitalistički gospodari rutinski riješavaju taj problem u dnevnoj politici kada je potrebno stvoriti od anonimusa velikog podizvođača političkih radova.
***
Kao dečko Macron je pokazivao talent za pozornicu, a kada je ušao u bankarske krugove onda se pokazalo da je to pravi put za karijeru političara.
***
Predsjednik Francuske je i vrhovni zapovijednik oružanih snaga. Budući da je ta država nuklearna sila, on zapovjeda upotrebom i najrazornijeg oružja. Taj dio oružanih snaga Francuzi su do 1961. godine nazivali “Foce de frappe” ili Udarne snage.
Izgleda da bi Macronova supruga bolje koristila Oružane snage kada bi bila u mogućnosti.
Kako netko može biti autoritet u državi kada to nije u stanju biti u obitelji?
***
Europski državnici imaju pravo opustiti se u pravom društvu. U takvim trenucima ne osjećaju više teret upotrebe Udarnih snaga. U tu svrhu postoji i dobar pomoćnik u osobi predsjednika vlade.
Vrhovni zapovjednik francuske vojske mora biti na čelu vojne kolone povodom francuskog državnog praznika “Dan Bastille” 14. VII. Macron je gorljivi zagovornik zaštite granica drugih zemalja, ali mu nikada nije palo na pamet zaštiti francuske granice od nelegalnih prelazaka. Zanimljivo shvaćanje države i upotrebe vojske.
***
Ovi kratki prikazi kazuju mnogo o jednom tipičnom europskom političaru, ali još više o stanju duha nacije. Navedenog političara je lako objasniti kada se uzme u obzir tko ga je izabrao, financirao i ponudio narodu na izborima. Veliki kapitalisti sigurno već rade na odabiru njegovog nasljednika koji će glasačima ponuditi “promjene”, “svježu krv”, novi politički pristup i ispravljanje prijašnjih nepravdi. Tako funkcionira država prezrele demokracije.
Američkim političarima može se dosta toga prigovoriti, ali predsjednik Trump se razlikuje od ostalih po tome što često govori otvoreno da ga svi mogu razumjeti. Pogledajte na koji način je prokomentirao odluku francuskog predsjednika Macrona da će priznati palestinsku državu: „Oh, Macron je dobar dečko. Sviđa mi se, ali njegova izjava ne znači ništa. “
***
U siječnju 2026. godine američki predsjednik Trump se ukazao na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. U znak protesta, čelnici EU nisu bili prisutni tijekom obraćanja američkog predsjednika. Trump nije propustio primijetiti da među prisutnima nema predsjednika Francuske.
“Jučer sam gledao Macrona s divnim naočalama – što je to bilo, pobogu? Gledao sam ga kako glumi opakog frajera.”
Europski „državnici“ su dobili javni tretman, bez diplomatskih rukavica, kakav zaslužuju. Svi sa strane vide da su predmet omalovažavanja i ismijavanja, ali oni i dalje koračaju naprijed ponosni na svoje „europske vrijednosti“.
U istom mjesecu, osam sjeverno europskih država odlučilo je poslati vojne odrede na Grenland. Tako se dogodilo da su poslije odluke o slanju vojske na istok u Ukrajinu, Europljani odlučili otvoriti „zapadni front“. Sada su se Nijemci ponovno našli na dva fronta, kao nekad. Ovoga puta njemačke snage, jačine jedne desetine, na Grenlandu su se vrlo brzo vratile natrag, uz objašnjenje da će se pogoršati vremenske prilike.
Stari Rimljani imali su običaj izraziti mnogo u malo riječi. Izgleda da se Trump u navedenim komentarima ugledao na njih, kazao je u nekoliko riječi što misli o suvremenim europskim političarima i o odnosu snaga u svijetu. Podsjećam mlađe čitatelje da su Francuska i Velika Britanija u prvoj polovini XX. stoljeća bile velesile koje su vodile dva rata s Njemačkom za hegemoniju u Europi. Rezultat tih ratova je da nitko od te tri države više nije hegemon, a centri moći su se pomakli prema zapadu i istoku. Europske države su doživjele sličnu sudbinu kao grčki polisi – države poslije Peloponeskih ratova (431 – 404. pr. Kr.)
No Comment! Be the first one.